Ako nas je ovih 18 mjeseci iz Zone sumraka nešto naučilo, to je da ne treba olako ispisivati nekrologe Covidu-19. Jednom smo pobjedu već neuspješno proglasili, no stvari su se u međuvremenu značajno promijenile u pogledu argumentacije, ali i ambicije, usprkos činjenici da brojke u nekim zemljama, poput Hrvatske, rastu. Pobjeda možda nije na stolu u dogledno vrijeme, ali jest sljedeća najbolja stvar, povratak normalnom životu. S Covidom-19, sada je jasno svima osim Australcima i Novozelanđanima, morat ćemo se nositi još dugo, možda i zauvijek, pa se mentalitet donositelja odluka i običnih ljudi počeo ubrzano prilagođavati toj činjenici. Naravno, cjepiva su ključni razloga tomu, no ima ih još. Primjerice, snažna turistička sezona u Hrvatskoj, debelo iznad očekivanja, poruka je sama po sebi. Ljudi jednostavno nisu bili voljni baciti još jedno ljeto u vjetar i radije su pristali na određene komplikacije pri prelasku granica, kao i na rizik kakav gomile znojnih i (polu)golih ljudi sa sobom nose.
Europski centar za kontrolu i sprječavanje bolesti (ECDC) marljivo je objavljivao svoje crtanke, ali ovaj puta to nije imalo nekog vidljivog učinka na ponašanje turista, što je jedan od indikatora zamora ljudi igrom mačke i miša s virusom. Šire gledano, dovoljno je osvrnuti se oko sebe i vidjeti da su ljudi umngome nastavili sa svojim životima, neovisno o najnovijim brojkama. Drugi razlog je financijske prirode. Mnogi građani izgleda toga još nisu svjesni, ali stroge mjere su izrazito skup sport koji je iscrpio i države s daleko dubljim džepovima od hrvatskog.
Britanski premijer Boris Johnson već je ispostavio račun građanima za ozbiljno uzdrman zdravstveni sustav u obliku povećanja doprinosa, dok je američka ministrica financija Janet Yellen poslala nedavno pismo Kongresu u kojem traži hitno povećanje 'stropa' za zaduživanje jer je SAD iscrpljen financiranjem mjera borbe protiv epidemije, a još predstoji podupiranje ekonomskog oporavka.
Upravo ekonomski oporavak nudi jedan od najsnažnijih argumenata za okončanje omraženih restriktivnih mjera, ali i skoro proglašenje kraja epidemije. Poniranja koja su ekonomije prošla tijekom prošle i početkom ove godine, na ugodno iznenađenje gotovo svih, počela su se brzo anulirati, pa je čak vraćen u igru scenarij 'V' oporavka (strelovito dolje, strelovito gore), koji je bio otpisan početkom godine kada stvari nisu djelovale obećavajuće. Nakon što su vidjele kako se lijepo pune proračuni, a ekonomija juri prema pretpandemijskim razinama, vlade više nisu ni izdaleka tako 'lake na obaraču', odnosno malo koja je sada voljna ugroziti takav trend vraćanjem na restriktivne mjere za društvo u cjelini.
Tomu treba dodati i dvije velike babaroge, inflaciju i krah dobavnih lanaca. Pokušaj da se životi spase zaustavljanjem života kao takvog uzrokovali su rijetko viđeno raspadanje osnovnog ekonomskog mehanizma, ponude i potražnje, pa se ovo dvoje već mjesecima traže po globusu i to će se, prema procjenama stručnjaka, nastaviti i sljedeće godine. Zasada se problemi najviše osjete na elektroničkim proizvodima i automobilima, no uskoro bi mogli i na nekim esencijalnim dobrima jer osim nedovoljne ponude postoji i problem s prijevozom roba. Ravnoteža će biti ponovno uspostavljena, vjerojatno u prvoj polovici sljedeće godine, ali ne ako vlade opet posegnu za restriktivnim mjerama. U tom slučaju, ionako načeti dobavni lanci, kao i visoka inflacija, mogli bi voditi u potpuni krah svjetske ekonomije i doslovno prazne police.
Svjesni toga, donositelji odluka još su manje voljni poigravati se s novim/starim mjerama. Takva promjena razmišljanja može se iščitati i iz njihovih iz izjava i ponašanja. Vrlo je uočljiv pomak centra moći od stručnjaka prema vladama i sada vlade epidemiolozima govore što da rade, umjesto obrnuto.
Više o razlozima za proglašenje kraja epidemije i ukidanje svih mjera pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.