17. listopad 2019.

Treća generacija nasljednika raspe 90 posto bogatstva

Sudeći prema tekstu Financial Timesa, ostavljanje bogatstva djeci vodi u premoćnom broju slučajeva u njegov nestanak, a nije niti dobro za zdravlje nasljednika

Istraživanje Williams Groupa provedeno na 2500 američkih obitelji kroz nekoliko desetljeća pokazalo je da druga generacija izgubi 70 posto naslijeđenog bogatstva, dok je za treću taj postotak još gori i iznosi čak 90 posto. Ova sumorna statistika sugerira da nije mudro djeci ostaviti stečeno bogatstvo, no tekst nudi pogled s obje strane. U korist ove teze, osim iznesenog istraživanja, idu i konkretni primjeri poput Billa Gatesa koji je odlučio veći dio svoga golemog bogatstva ostaviti u dobrotvorne svrhe, a djecu tek zbrinuti dovoljno da ne moraju strahovati od 'biroa'.

Slično, nastavlja tekst, razmišljaju Warren Buffett, Andrew Carnegie i Sting, čemu u prilog idu i neka druga istraživanja, poput onog Harvard Business Schoola iz prošle godine koje pokazuje da su 'samonikli' milijunaši nešto sretniji od milijunaša nasljednika. Jednako tako, oni s bogatstvom većim od deset milijuna dolara sretniji su od onih s tek nekoliko milijuna, što znači, zaključuje autor, da je najgore naslijediti 'malo' bogatstvo od nekoliko milijuna. Konačno, John Levy u svojoj knjizi Inherited Wealth ukazuje na razne psihološke poremećaje kod mnogih bogatih nasljednika. Osjećaju manjak samopoštovanja, pate od kasnog sazrijevanja, osjećaju se paralizirano (jer ne znaju što bi s hrpom novaca) i dosađuju se.

S druge strane, prepuštanje nemalih plodova svog rada mališanima može i dobro ispasti. S novcem na računu mogu biti slobodni birati što žele od svojih života i posvetiti se altruističkim stvarima do kojih im je stalo, kao što su borba za rodnu jednakosti ili protiv klimatskih promjena, a nije sasvim nevjerojatno i da dobiveni novac pretvore u još veće bogatstvo. Sve, predvidljivo, ovisi o tome kako ih se odgaja, a po tom kriteriju većina hrvatskih bogataša trebala bi ozbiljno razmisliti o poklanjaju novca. Može ih se, primjerice, od malih nogu naučiti vrijednost novca i truda potrebnog da se do njega dođe i/ili uključiti u nekom trenutku u njegovo stvaranje, no to je samo jedna od mnogih odgojnih tehnika koje se može primijeniti kako do treće generacije ne bi bilo istopljeno sve što je skupljeno.