08. kolovoz 2021.

Usprkos sve većim trzavicama Emiraćani i Saudijci dogovorili povećanje proizvodnje nafte

Ukupna proizvodnja globalnoga naftnog kartela, kako se naziva OPEC+, porast će za 400 tisuća barela kako bi se vratila na pretpandemijske razine do kraja sljedeće godine. Povećan je priznati maksimum koji pojedina članica može proizvesti, što onda utječe i na izračun kvota, a to znači i da cijene sirove nafte ne bi trebale divljati

Nakon izrazito neuobičajena natezanja između nekoć dvaju najboljih prijatelja, OPEC+, kako se naziva prošireni format globalnoga naftnog kartela, postigao je dogovor o postupnom povećavanju proizvodnje, što znači stabiliziranje cijene sirove nafte. Svakakvih je sukoba vidio svjetski sinonim za dogovaranje cijena, ali sukob između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata svakako je novost koja odražava novu stvarnost. Doduše, samo onima koji ne prate previše vanjsku politiku i događaje na Bliskom istoku, jer razilaženja između Rijada i Abu Dhabija rastu već neko vrijeme i obuhvaćaju niz različitih područja, od rata u Jemenu do dogovaranja kvota unutar OPEC-a.

Štoviše, do jučer dvije bratske nacije koje su u jednom trenutku čak i snivale nekakvu državnu svezu, kako se to na hrvatskome kaže, sve više postaju konkurentice, do razine da Saudijci namjerno bacaju klipove pod noge Emiraćanima pritiskanjem stranih kompanija gladnih državnih ugovora na uspostavu središnjica u Saudijskoj Arabiji, čime izravno udaraju na Dubai i Abu Dhabi. Ima tu još razlika u razmišljanjima kakve su donedavno bile nezamislive, poput povlačenja UAE-a iz rata u Jemenu, jednostrane odluke Saudijske Arabije da prekine izolaciju nestašnoga Katara, drukčijih pristupa pandemiji covida i normalizaciji odnosa s Izraelom, ali i pristupa Turskoj koja pokušava drastično povećati svoj utjecaj u regiji. No sve su to manji problemi u usporedbi s razilaženjem u ekonomiji, redovito ključnog faktora u većini međunarodnih odnosa.

Diverzifikacija ekonomija

Obje države žele što prije prekinuti svoju gotovo potpunu ovisnost o nafti, svjesne onoga što se valja iza brda, ali su u vrlo različitim fazama tog zaokreta i, što je posebno nezgodno, bacaju oko na iste sektore kao zalog svoje budućnosti, prije svega na turizam i prijevoz. Emirati su u tom smislu otišli mnogo dalje jer su ranije počeli sa svojom 'perestrojkom' i već su regionalno središte za zračni prijevoz, a velik su uspjeh ostvarili i u turističkom brendiranju Dubaija kao prepoznatljivijeg odredišta u regiji. Upravo zato, objašnjava Bloomberg, četvrti najveći proizvođač nafte unutar OPEC-a želi maksimirati dobit od nafte dok je to još moguće i preusmjeriti je u druge obećavajuće sektore. Jednostavnije, Emiraćanima se jako žuri isisati iz nafte što se god može.

S druge strane, Saudijci su mnogo kasnije počeli diverzificirati svoju ekonomiju i zato im je u interesu održati stabilnost cijena ugljikohidrata jer im treba mnogo više vremena za promjenu strukture ekonomije, a to pretpostavlja polagano izvlačenje nafte. Tako se izravno postavljaju suprotno Emiratima, koji ulažu velike iznose u što brže i efikasnije izvlačenje crnog zlata iz zemlje i njegovu prodaju po što boljoj cijeni.

Nadalje, budući da su svoje ekonomije usmjerili prema istim ciljevima, dvije države natječu se i za iste investicije i stručnost, zbog čega Rijad i pokušava ucijeniti strane kompanije obveznim nastanom u Saudijskoj Arabiji ako žele unosne državne ugovore. Sasvim sigurno, nikomu u Emiratima nije bilo drago čuti da Saudijci spremaju 147 milijardi dolara investicija u prijevoz i logistiku kako bi pretvorili kraljevstvo u globalno zrakoplovno čvorište, uključujući i osnivanje novog avioprijevoznika uz postojeću Saudiju, čime će izravno konkurirati Emiratesima i Etihadu odnosno Dubaiju i Abu Dabiju kao zrakoplovnim čvorištima. U tom kontekstu treba gledati nedavno 'čupanje' između toga dvojca zbog povećanja proizvodnje nafte jer se cijena barela sasvim dobro oporavila u posljednje vrijeme.

Maksimum isisavanja

Rusija je kao jedna od pridruženih članica toga proširenog​ formata OPEC-a zajedno sa Saudijskom Arabijom tražila polagano povećanje proizvodnje, ali Emirati su odlučno blokirali taj zahtjev zbog onoga što su smatrali nepravednom kvotom namijenjenom njima. Sve ostale članice kartela bile su spremne potpisati povećanje od 400 tisuća barela dnevno svakog mjeseca od kolovoza do prosinca i produljenje dogovora nakon travnja sljedeće godine, ali sve je zapelo na Emiratima, zbog čega je svijet imao sve veću knedlu u grlu. Povećanje proizvodnje značilo bi stabilnost cijene nafte na svjetskom tržištu, a izostanak dogovora vodio bi u neizvjesnost i probleme za i dalje krhak oporavak globalne ekonomije. Međutim, prema prvom prijedlogu UAE bi proporcionalno srezao svoju proizvodnju za 18 posto, Saudijska Arabija za pet posto, a Rusija bi povećala svoju za pet posto.

Ipak, nakon malo koškanja i prepucavanja dogovor je postignut pa će ukupna proizvodnja OPEC+ porasti za tih 400 tisuća barela kako bi se vratila na pretpandemijske razine do kraja sljedeće godine, a Emirati su dobili ono što su tražili – povećanje proizvodnog praga, odnosno priznatog maksimuma koji pojedina članica može proizvesti, što onda utječe i na izračun kvota. Prema dogovoru, UAE-ov prag rast će na 3,5 milijuna barela dnevno sa sadašnjih 3,1, što odražava veći proizvodni kapacitet države (iako su Emiraćani tražili 3,8 milijuna), ali i Saudijska Arabija i Rusija povećat će prag na 11,5 milijuna dnevno s aktualnih 11 milijuna. Irak i Kuvajt dobili su povećanje sa 150 tisuća barela na 4,8 milijuna odnosno tri milijuna barela. U jeku pada potražnje za naftom tijekom pandemije proizvođači su proizvodnju smanjili za gotovo deset milijuna barela dnevno, ali u međuvremenu su počeli pratiti globalni oporavak s postupnim povećavanjem, pa sada manjak iznosi oko 5,8 milijuna barela.

Krhki savez

Što se tiče procjena analitičara, dogovor očekivano pozdravljaju, ali ostaju skeptični u vezi s tim hoće li to povećanje biti dostatno za strelovit oporavak svjetske ekonomije i sve veću potražnju za naftom. Kako bilo, slijedom dogovora proizvodnja će se početi povećavati od sljedećeg mjeseca, a OPEC će se ponovno sastati u rujnu. Pretpostavka je da će cijena sirove nafte tipa Brent, već 43 posto viša u usporedbi s početkom godine i 60 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, dosegnuti 80 dolara po barelu u drugom dijelu godine (sada je oko 75 dolara). Savez je tako ovaj put sačuvan, ali s obzirom na sve veću konkurenciju između dvije važne članice pitanje je hoće li tako i ostati u skoroj budućnosti.