09. siječanj 2021.

Aplikacije za sanjanje - hakirali bi nam i snove

Tko poželi u snovima letjeti i plivati, pobijediti zombije i vampire, pobjeći izvanzemaljcima ili šefu, moći će to po narudžbi uz malu pomoć tehnologije. Nosiva tehnologija i programi za upravljanje spavanjem mogli bi, na zahtjev, potaknuti razvoj kreativnosti, ali i rast produktivnosti

Snovi su oduvijek neistražen prostor koji se pokušavao shvatiti i proniknuti u njegovo značenje. Bili slatki ili mučni, uvijek izazivaju znatiželju i potrebu da se dozna što znače i koliko imaju veze s događajima u svakodnevnom životu. Pri tome bi bilo zaista sjajno ako bismo mogli njima upravljati i sanjati ciljano ono što želimo.

Možda bismo se tako riješili crnih udovica, izvanzemaljaca, pauka, tsunamija, čudovišta i zombija, čestih posjetitelja naših snova iz raznih razloga, a jedan od najčešćih uzročnika njihova pojavljivanja u snovima danas je sveprisutni i neizbježni COVID-19.

Polulucidna hipnagogija

Znanstvenici s Instituta za tehnologiju Massachusetts (MIT) istražuju tehniku ciljane inkubacije snova – TDI (engl. targeted dream incubation) te su osmislili kako upravljati snovima uz pomoć aplikacije i uređaja za praćenje sna nazvanim Dormio. Lucidni snovi su rijetki: polovica stanovništva doživljava lucidno sanjanje, od čega lucidno sanja na mjesec njih 20 posto, a nekoliko puta u tjednu tek jedan posto.

TDI se koristi hipnagogijom ili polusvjesnim stanjem prvog sna, stanjem sna i jave, kako bi utjecao i postigao donekle utjecaj na snove s obzirom na to da ih, naravno, ne može u potpunosti nadzirati.
Za vrijeme hipnagogije TDI spavaču ubacuje ciljane podatke omogućujući izravno ugrađivanje tih podataka u snove, opisali su znanstvenici u studiji koji su provodili eksperimente izvodeći nizove buđenja 25 sudionika prilikom dnevnih drijemanja. Live Science tako opisuje da su ispitanici prvo čuli zvučne upute s aplikacije, poput 'sjetite se misliti na drvo' i 'sjetite se promatrati svoje misli' nakon čega su išli na spavanje. Na ruci su imali uređaj koji je pratio otkucaje srca, električne promjene na koži i broj savijenih ili opuštenih prstiju kako bi se vidjelo je li spavač ušao u hipnagogiju i tako bio otvoren utjecajima zvukova. Kad bi spavači utonuli u san i ušli u hipnagogiju,

Dormio bi se uskladio s aplikacijom puštajući zvukove nekoliko puta. Ispostavilo se da su u 67 posto slučajeva ispitanici sanjali drvo, ponekad i automobil u obliku stabla, po čemu su znanstvenici vidjeli da je riječ o ugrađenoj slici. Neobičnosti su se povećavale prilikom svakog idućeg buđenja te je jedan sudionik slijedio korijenje koje ga je odvodilo na različita mjesta, drugi je opisivao drveće koje se cijepa u beskrajne komade ili šamana koji je sjedio s njim pod drvetom i govorio mu da ode u Južnu Ameriku.

Zapjevali Oompa Loompe

Neka sanjanja odvijaju se tijekom hipnagogije, ali većina se odvija za vrijeme REM sna (eng. rapid eye movement – brzo pokretanje očiju u snu), koji nastupa sat do sat i pol nakon početka spavanja i u kojem su snovi živopisni i neobični. Prije nego što mozak postigne REM stanje prolazi kroz tri stupnja ne-REM spavanja: prijelaz iz budnosti u san u kojem se odvija hipnagogija, lagani san te duboki san, a tijekom noći se nekoliko puta izmjenjuje REM i ne-REM stanje, pojašnjava Live Science.
Tomás Vega, bivši student i istraživač MIT-ova Fluid Interfaces Groupa, koji razvija nosive sustave i sučelja za poboljšanje kognitivnih vještina, i osnivač tvrtke Augmental Tech, koja povezuje tehnologiju ljudskim tijelom, izradio je pločicu sklopa i softver kojima se TDI koristi za bilježenje različitih biosignala. Vega tvrdi da su pri prekidima hipnagogije uspjeli pomoću Dormia pronaći put za oblikovanje snova.

Dormio je i sam isprobao puštajući dok je spavao pjesmu patuljaka Oompa Loompa iz njegova omiljena filma 'Willie Wonka i tvornica čokolade'. Pjesmu je i doista čuo dok je sanjao da se nalazi u vodopadu čokolade okružen patuljcima. Pri tome je zanimljivo da je čokolada bila tamna zato što ne podnosi laktozu te se zapitao nalazi li se znanje o nepodnošenju laktoze u njegovoj podsvijesti ili svijesti.

–​ Kreativno razmišljanje vjerojatno bi bilo najneposrednija aplikacija za ciljano sanjanje. No, s obzirom na to da još ne razumijemo mnoge mehanizme za nadzor spavanja i sanjanje, prerano je reći kako bi ubacivanje sadržaja u san ili postizanje stanja svijesti tijekom sanjanja mogli izravno koristiti spavaču. Ali svaka korist za koju se pokaže da je u korelaciji sa sanjanjem zaslužuje eksperiment. To se proteže od našeg prošlog rada na noćnim morama i posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP) do sadašnjeg rada na učenju jezika u snu, kreativnosti ili 'eureka trenutaka' u snovima – objašnjava Adam Haar Horowitz, kandidat za doktora MIT-jeva Media Lab's Fluid Interfaces Groupa.

Popravak jave

Francuski i australski znanstvenici su, pak, proučavali kako je mozak u snu povezan s vanjskim zvukovima na spavačima koji su slušali priče na francuskom pomiješane s jezikom bez smisla. Uz pomoć elektroencefalograma i tehnike strojnog učenja utvrdili su da mozak i kada spava bilježi sve što se oko njega događa te da za laganog sna daje prednost smislenom govoru baš kao da je budan. To znači da usnuli mozak odabire podatke iz vanjskog svijeta te ih pojačava ili potiskuje.

Prevladavajuće je stajalište stručnjaka da su snovi povezani s događajima na javi koje tako ponovno proživljavamo i obrađujemo, pa bi se tako boljim razumijevanjem snova mogao poboljšati naš budni život. Upravo se tome nada Luca Maria Aiello, računalni znanstvenik u tvrtki Nokia Bell Labs, kao koautor studije koja bi mogla ubrzati taj postupak. Izradili su, naime, algoritam koji je automatski analizirao više od 24.000 izvještaja o snovima prikupljenih iz DreamBank.neta, javne baze podataka snova prikupljene iz provjerenih istraživačkih studija. Algoritam je dijelio jezik izvještaja na manje dijelove tako da je odlomke raščlanjivao na rečenice, njih u fraze i, na kraju, riječi, da bi stvorio mrežu razumijevanja odnosa između riječi. Riječi su se povezivale u gramatička pravila, a algoritam je riječi razvrstavao u razrede poput ljudi ili životinja, povezujući ih s pozitivnim ili negativnim osjećajima i određujući odnose među njima kao prijateljske, agresivne i spolne.

Uz pomoć sustava kodiranja kojim se koriste psiholozi, algoritam je ocjenjivao snove izračunavajući prosječnu agresiju osoba ili omjer negativnih i pozitivnih osjećaja. Ispostavilo se da se ti podaci poklapaju u 76 posto slučajeva s onima koje su imali psiholozi, iznosi Royal Society Open Science. Očekuje se da bi to moglo psiholozima pomoći da brzo otkriju snove izvan 'okvira', što bi moglo ukazivati na izvore stresa ili potencijalne probleme s mentalnim zdravljem.

Drame zbog katastrofa

A koliko su snovi povezani sa stvarnošću dokazuje i to što zbog COVID-19 mnogi imaju uznemirujuće snove. Koronasnove oblikuju stres, osama i promjene u obrascima spavanja, a to se događalo u Sjedinjenim Američkim Državama i 2001. kada su srušeni Blizanci u New Yorku te 1989. kada je San Francisco pogodio potres jačine 6,9 prema Mercallijevoj ljestvici. Za National Geographic Patrick McNamara, izvanredni profesor neurologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Bostonu, istaknuo je da su neurobiološki signali i reakcije koji proizvode snove slični onima koje pokreću psihodelični lijekovi. Ishod je emocionalna dezinhibicija, stanje u kojem emocije preplavljuju svijest, posebno tijekom REM faze.

Nedostatak aktivnosti i tjeskoba i inače loše utječu na san, a sve to dovodi i do toga da se snova više sjećamo iako je normalno upravo suprotno: većinu ne pamtimo. Prema podacima studije iz ožujka francuskog Centra za neuroznanstvena istraživanja širenje korone prouzročilo je da se 35 posto ispitanih sjeća snova, pri čemu njih 15 posto ima više loših snova nego prije. Talijani nisu ništa bolje prošli s obzirom na pomutnju koja je nastala zbog COVID-a 19 pa su mnogi kada su bili zatvoreni u domovima imali noćne more i česta buđenja, što je u skladu sa simptomima PTSP-a. Talijanima se to dogodilo i nakon potresa u L'Aquili 2009.

Tri jahača noćnih mora

Deirdre Barrett, docentica psihologije na Sveučilištu Harvard, u svojoj je studiji pokazala da su neki sudionici sanjali da su oboljeli od koronavirusa ili da umiru od njega, a drugi su strah zamijenili zombijima, kukcima, čudovištima i zastrašujućim sjenama. Ona smatra da se noćne more zbog korone mogu ublažiti tehnikama upravljanja snovima koje se moraju prije spavanja uvježbati, pa pomaže, primjerice, borba s napadačem ili smanjivanje napadača na veličinu mrava, što je srećom u snovima moguće izvesti. Istraživanjem u kojem je sudjelovalo 100 medicinskih sestara iz Wuhana u Kini od kuda je i krenuo virus, utvrdila je da je 45 posto njih imalo noćne more, što je dvostruko više od psihijatrijskih bolesnika u dnevnim bolnicama u Kini te znatno više od pet posto stanovništva koje pati od noćnih mora.

Čini se, prema Scientific Americanu, da su barem tri čimbenika mogla uzrokovati porast poremećaja sanjanja diljem svijeta: poremećen raspored spavanja koji povećava količinu REM sanjanja (zato što pamtimo snove pri spavanju duljem od osam sati, što se počelo događati kada su ljudi ostajali doma zbog zaključavanja), prijetnja zarazom te socijalno udaljavanje. Scientific American ne zaboravlja ni društvene mreže i javna glasila, koji su također utjecali na doživljaj javnosti i pojačavali opterećenje koronavirusom.