28. studeni 2020.

Digitalizacija baštine: Nema frke zbog smaka svijeta, podaci su pod ledom

Svalbardsko globalno skladište sjemena najveća je banka sjemenja na svijetu. Nalazi na na norveškom otoku Svalbardu, otvoreno je 2008., a njegov je razvoj dobrim dijelom potaknula Svjetska zaklada za raznolikost usjeva i zaštitari prirode koji još od 80-ih godina 20. stoljeća pokušavaju utjecati na zaštitu bioraznolikosti   

Sjemenju biljnih vrsta koje svijet želi sačuvati u slučaju apokalipse pospremljenom 250 metara ispod zamrznutih slojeva Arktičkog oceana nedavno se u susjednom arhivu koji čuva kopije vrijednih dokumenata i remek-djela pridružio 21 terabajt podataka otvorenoga koda. Ode li svijet ‘na kvasinu‘, za buduće naraštaje i druge civilizacije spremne su ondje arhive važnih podataka o kulturi, umjetnosti, prirodi, inovacijama i, općenito, svim postignućima čovječanstva. Digitalizira se i hrvatska kulturna baština

Kompanija Ericsson Nikola Tesla je s Ministarstvom kulture i medija nedavno potpisala ugovor vrijedan oko 12 milijuna kuna vezan uz usluge razvoja i održavanja informacijsko-komunikacijskog sustava za projekt e-Kultura 'Digitalizacija kulturne baštine'. Projekt je financiran sredstvima Europske unije, a njegov glavni cilj je uspostava informacijsko-komunikacijskog rješenja koje će omogućiti sigurnu pohranu kulturne baštine u digitalnom obliku te online pristup autoriziranim osobama, ali i građanima.

Ukratko, kompanija će na jednom mjestu pohraniti sve podatke o, primjerice, povijesti tamburice, razvoju instrumenta i glazbene note, odnosno najvažnije povijesne i kulturne poveznice s tamburicom. Implementacija tog rješenja dodatno će unaprijediti digitalnu povezanost između javnog sektora i građana, ističu u kompaniji Ericsson Nikola Tesla, te omogućiti nove načine korištenja informacijsko-komunikacijske infrastrukture. Veliki dio naše baštine pohranjuje se danas digitalno kako bi se očuvao. No, unatoč silnim naporima da se na taj način zaštiti za budućnost, tako pohranjeni podaci mogu biti izloženi rizicima i opasnostima koje dolaze iz internetskog okružja, ali i rizicima koji proizlaze iz današnjih tehnologija skladištenja. Netko ih može 'napasti', izbrisati, uništiti, internet može u jednom trenutku prestati postojati i sva ta pohranjena baština –​ nestat će u trenu oka.

Tisućljetna zaštita

A kako bi tome doskočili, stručnjaci iz američke multinacionalke Git Hub sjetili su se arktičkog leda. Oni su u ledenu koru pokraj Arktičkog oceana pohranili sve povezano s radom i funkcioniranjem današnjeg računarstva i softvera koji se zasniva na otvorenom kodu. Čak 23 terabajta koda (odnosno 23 bilijuna bajta) programeri koji se brinu da apokalipsa ili neka, primjerice, virusna pandemija, ne zatre čovječanstvo i svu našu povijest i civilizacijske domete u računarstvu i sofveru otvorena koda, spremili su u dubokom ledu u Arktičkom oceanu – za svaki slučaj.

U ledenoj kori u norveškom arhipelagu pohranili su dokaze o tome da su ljudi na zemlji u nekoliko tisućljeća ostavili itekakav trag i ti bi dokazi tamo trebali biti sigurni barem sljedećih 1000 godina. Projekt je nedavno dovršila platforma GitHub, američka multinacionalna korporacija koja pruža hosting za razvoj softvera, koja je prenijela više od 21 terabajt podataka otvorenoga koda na čak 186 kolutova digitalnoga fotoosjetljivog arhivskog filma. Prema postu na GitHub blogu, kolutići filma poslani su u Svalbard, otočnu skupinu u Arktičkom oceanu sjeverno od kopnene Europe i na otprilike pola puta od Norveške do Sjevernog pola. Stručnjaci su prenamijenili napušteni rudnik ugljena u svojevrsni svjetski arhiv i na dubini od 250 metara, ispod zamrznutog permafrosta, arhiviraju sve što se smatra važnim za našu civilizaciju i sve što bi trebalo ostati sigurno barem u sljedećih tisuću godina.

Važne kopije

A koliko je prezervacija otvorenoga koda važna, programerima danas ne treba pojašnjavati. Da nije bilo otvorenoga koda, pitanje je bi li bilo interneta, računarstva i softvera kakve danas poznajemo. Zato su gitHubovci i pokrenuli ovaj projekt nazvan GitHub Arctic Code Vault. On je prvotno predstavljen prošle godine, no izveden je tek ljetos, početkom srpnja, s krajnjim ciljem da se, kako su naveli na kompanijinom blogu, 'sačuva softver otvorenoga koda za buduće generacije pohranjivanjem toga koda u arhivu izgrađenu da traje tisuću godina'.

Laičkim rječnikom, GitHub-ovi programeri na ovaj su način napravili i na tisuću godina pospremili sigurnosnu kopiju našeg, nazovimo ga tako, diskovnog pogona. Za svaki slučaj, bude li trebalo kretati od nule zbog ovog ili onog razloga, a i kako bi naši potomci ili neka druga, nama nepoznata i zasad nepojmljiva civilizacija, iz tko zna kojeg dijela svemira i s tko zna kakvim tehnologijama, mogla doživjeti IT korisničko iskustvo čovječanstva s početka 21. stoljeća na Zemlji. U tim su terabajtima šifrirani nacrti kodova koji se upotrebljavaju za stvaranje svih vrsta danas dostupnih tehnologija, od osnovnih operativnih sustava do složenih programa strojnog učenja. Podaci su pohranjeni na piqlFilmu, superizdržljivom mediju koji se može čitati računalom. No, nisu programeri blesavi, u trezor su također pospremili i uređaje koji će moći samostalno očitati te filmove.

– Čitanje, dekodiranje i komprimiranje ovih podataka zahtijevat će znanja iz matematike. Teoretski, to će biti moguće bez računala, ali bit će, unatoč našim uređajima koje tamo spremamo, vrlo zamorno i teško – objašnjavaju u GitHubu.

Rezervni čitač

U toj kompaniji očekuju da onima koji će to otvarati neće biti potrebni ti uređaji, već da će imati svoja računala, vjerojatno znatno naprednija od naših, a možda i bitno drugačije osmišljena. Međutim, pripremili su se i za slučaj da tome ne bude tako pa su pohranili i nekomprimirani, nekodirani, umotvorljivi valjak podataka koji nazivaju stablom tehnike. To će biti uređaj za čitanje naših podataka – poručili su u kompaniji koja se upustila u svoju avanturu tisućljeća.

Cilj trezora arktičkoga koda je osigurati da se 'nezamjenjivije digitalne uspomene' osiguraju u slučaju egzistencijalne prijetnje čovječanstvu, bilo da je to nuklearni rat, klimatske promjene bilo (usudit ću se ovo napisati) pandemija. Tamo su pospremljeni podaci koji sadrže informacije o radu i razumijevanju modernog računarstva, otvorenoga koda i njegovih aplikacija, o dometima razvoja softvera, popularnih programskih jezika itd. Objašnjenja što je to softver i kako on danas radi, čemu služe mikroprocesori, umrežavanje, elektronika, poluvodiči, a navode se čak i predindustrijske tehnologije. To će nasljednicima arhive omogućiti da bolje razumiju današnji svijet i njegove tehnologije, a možda će im pomoći i da ponovno stvore računala za upotrebu arhiviranog softvera.

Najsigurnije mjesto

Svalbard je idealno mjesto za pohranu naše, budimo realni, kodirane povijesti, jer je dobro povezan s kopnom zračnim putem, ali je dovoljno geografski nedostupan za široke mase te se, što uopće nije nevažno, nalazi na neutralnom demilitariziranom mjestu. Permafrost i vremenski uvjeti nude dugotrajno hladno i suho skladištenje, zato su i odabrani za svojevrsni svjetski arhiv, pa napušteni, a uređeni rudnici i ledene kore čuvaju i druge dragocjenosti.

S obzirom na to da su dizajnirani da izdrže što prirodne katastrofe, što katastrofe koje je stvorio čovjek, smatraju se najsigurnijim mjestima na zemlji, a ondje pohranjeni podaci trajat će stoljećima. A osim kodova o civilizaciji, tamo negdje na Arktiku, 1000 kilometara od kontinenta, uskladištene su još neke važnosti za čovječanstvo. Ondje je i Svalbardsko globalno skladište sjemenja (Svalbard Global Seed Vault), poznato i kao Vault Doomsday, koji se koristi za zaštitu svjetskih sjemenki i flore. Riječ je o sigurnoj banci sjemenja, svojevrsnom trezoru flore i faune koji je pokrenuo konzervator Cary Fowler u suradnji s Savjetodavnom skupinom za međunarodna poljoprivredna istraživanja radi očuvanja širokog spektra sjemenki biljaka. Tamo pohranjeno sjemenje je, zapravo, duplicirani uzorak odnosno rezervni primjerak sjemena kakva se čuvaju u genskim bankama diljem svijeta.

Besplatni trezor

Sjemenski trezor pokušaj je da se osigura gubitak sjemena u drugim genbankama sjemena tijekom velikih regionalnih ili globalnih kriza. Sjemenskom bankom upravlja norveška vlada, Trust Crop i Nordijski centar za genetski resurs (NordGen). Norveška vlada je i financirala gradnju trezora, što ju je stajalo 8,8 milijuna dolara, a spremanje sjemena u trezor krajnjim je korisnicima besplatno; Norveška i Zaklada Crost Trust plaćaju operativne troškove, a Zakladu financiraju organizacije poput Fondacije Billa & Melinde Gates i razne vlade širom svijeta.

Tamo je smještena i kompletna digitalizirana arhiva najvažnijih svjetskih muzeja, glazbene note najvažnijih djela svjetske glazbene umjetnosti, knjige koje su oblikovale naše umove kroz stoljeća i stoljeća, filmovi... U arhiviranje najvažnijih trenutaka ljudske civilizacije uključile su se uz Git Hub, koji čuva otvoreni kôd, i druge svjetske korporacije. U suradnji s kompanijom Piql, specijalistima za digitalno očuvanje, kompanije arhiviraju sve što smatraju važnim za očuvanje povijesne i kulturne važnosti, sve što se ne smije prepustiti zaboravu. A premda se sve to do ove kobne 2020. godine činilo pomalo ishitrenim i smiješnim, nikome više svjetski arhiv nije duhovit. Štoviše, danas se smatra naprednim i pametnim rješenjem za nedajbože...