Potkraj ove godine s velikom sigurnošću možemo konstatirati da nismo pronašli izvanzemaljski oblik života. Razočaranje za ljubitelje svemira, ali ne trebaju očajavati. Istraživanja se nastavljaju, svakodnevno doznajemo nešto novo, pa ako i nema informacija o malim zelenim, ne znači da saznanja nisu zanimljiva.
Ove je godine najviše pozornosti privuklo istraživanje Marsa, planeta koji je u 20. stoljeću kod Zemljana budio najviše nade da postoje izvanzemaljci. Nakon 45 misija na taj planet, od kojih su neke bile neuspješne, početkom kolovoza na njega je stigao robot Curiosity, prethodno ploveći svemirskim beskrajem osam mjeseci. Cilj je da u dvogodišnjem istraživanju s pomoću 17 kamera i malenog laboratorija NASA-i šalje informacije o inače već otkrivenim mineralima koji se, vjeruju znanstvenici, mogu formirati jedino ondje gdje ima vode. Kako su tvrdili Amerikanci, Curiosityjeve analize mogle bi pomoći u zaključcima da je Mars prije više od milijardu godina imao bolje uvjete za razvoj barem primitivnog života poput mikroorganizama.
Iako je već za samo nekoliko dana javnost bila uzbuđena najavljenom konferencijom za novinare na kojoj je trebala biti objavljena senzacionalna vijest s Marsa, na kraju je ispalo da su se tresla brda, a rodio miš. Naime, spekuliralo se da su pronađeni organski spojevi koji bi potvrdili da je moguć život ili je nekad postojao. No konferencija je bila razočaranje jer je rečeno da su pronađeni ‘samo’ određeni spojevi ugljika i klora, s tim da je uzeto u obzir da je i sam Curiosity tim elementima ‘kontaminirao’ Marsovu površinu. Još je jedna mogućnost, i to realna, da je taj kompleksni spoj nije nastao na Marsu, već je na planet stigao udarom meteora ili asteroida.Curiosity i dalje traži, za sada nema bitnih informacija za običan svijet, ali valja reći da je to najbolji stroj (težak 900 kilograma) koji je čovjek poslao u svemir, a njegovi će rezultati biti jasniji, najavljeno je, za dvije do tri godine.
Mars je zapravo u 21. stoljeću izgubio titulu ‘naše najveće nade’ koju je preuzeo Jupiterov satelit Europa. To bi ledeno nebesko tijelo zaista moglo biti vrelo izvanzemaljskog života jer, kako pokazuju NASA-ini podaci, ispod ledene površine gotovo je sigurno voda. Štoviše, na dubini od 10 do 30 kilometara površina je velikog oceana koji je na pojedinim područjima dubok 160 kilometara. Ni to nije sve, jer što je ocean dublji, voda je, prema mišljenju američkih znanstvenika, toplija, što i laika upućuje na zaključak da bi se ondje mogao stvoriti barem neki oblik života. Zapravo, gledajući iz naše zemaljske perspektive, nemoguće je da na Europi nema života, iako valja biti oprezan jer je riječ o sasvim drugačijem prirodnom tijelu nego što je to Zemlja. O mogućnosti života na Europi i ostalim nebeskim tijelima svoje ćemo mišljenje iznijeti na kraju ove priče, a nama ostaje samo da zasad zaključimo kako Europa ima najbolje zemaljske uvjete za život u Sunčevu sustavu.
U veljači ove godine otkrivena je tzv. Nova Zemlja, planet za koji znanstvenici kažu da je odličan za naseljavanje ljudi u budućnosti. Smješten je u nastanjivoj, tzv. zlatokosoj zoni svoje zvijezde, u relativno uskom pojasu s temperaturama koje omogućuju da i na površini planeta voda bude u tekućem stanju. Procjenjuje se da je planet, koji se nalazi u zviježđu Škorpiona i ‘samo’ je 22 svjetlosne godine udaljen od Zemlje, barem 4,5 puta masivniji od Zemlje, što ga čini tzv. super Zemljom. Za 28 dana obiđe svoju zvijezdu, a tko zna, možda je i netko s tog planeta otkrio da 22 svjetlosne godine daleko od nje postoji planet koji se nalazi u zlatokosoj zoni.
Donedavno se Merkur, prvi planet do Sunca, sa skepsom promatralo kao prostor na kojem je moguć život. Međutim, posljednjeg dana studenoga na tom je užarenom planetu pronađen led! Doduše, Merkur je jednom stranom uvijek izložen Suncu pa temperatura dostiže čak 426 Celzijevih stupnjeva, ali zato na njegovoj tamnoj strani ekstremna temperatura ide u drugu krajnost i spušta se do čak -187 stupnjeva. Upravo je ondje, tvrde NASA-ini znanstvenici, pronađen led, a ima ga, vele, i na površini i pod površinskim naslagama. Znači li to da i na tamnoj strani Merkura, ispod debelog sloja leda, pluta voda te da plove kojekakva bića - za sada se može samo nagađati, ali nema sumnje da i to važno otkriće u ovoj godini zaslužuje da se spomene.
Ostavimo se potrage za životom na drugim planetima i spomenimo još neka istraživanja koja su ove godine donijela fascinantne rezultate. Tako su u listopadu američki i francuski astronomi potvrdili otkriće planeta čiju trećinu čine dijamanti. Površina je prekrivena grafitom i dijamantima, nalazi se u zviježđu Raka, 40 milijuna svjetlosnih godina udaljenom od Zemlje. Sva je sreća što Zemljani na ovom stupnju razvoja nisu u mogućnosti doći onamo jer bi pohlepa zasigurno izazvala dijamantsku groznicu, baš kao u Americi u drugoj polovini 19. stoljeća kada je vladala zlatna groznica. A tko bi osvojio taj planet, bio bi jako bogat jer je dva puta veći od Zemlje i osam puta masivniji - jedino je pitanje tko bi išao rudariti jer je ondje temperatura 1648 Celzijevih stupnjeva. Istraživači s Yalea kažu da su takvi planeti otkrivani i prije, ali taj je za sada jedini poznat koji kruži oko zvijezde slične Suncu.
Zvijezde slične Suncu istraživali su znanstvenici Državnog sveučilišta u Ohiju koji su svoje rezultate objavili prije dva tjedna. Došli su do saznanja da bilo koji od njihovih planeta može biti znatno topliji i mnogo dinamičniji od Zemlje. Pretpostavljaju da je unutrašnjost tih planeta za 25 posto toplija od Zemljine te su zbog toga geološki aktivniji i imaju dovoljno vode za razvoj života. Na tim su zvijezdama, koje su veličinom, starošću i ukupnim sastavom slične Suncu, mjerili radioaktivne elemente, poput torija i urana. Oni su esencijalni za tektoniku Zemljinih ploča koje zagrijavaju njezinu unutrašnjost te tako, uz ostale faktore, zadržavaju vodu na površini planeta. Od osam zvijezda, kod sedam je utvrđeno da imaju veće količine torija nego na Suncu, a to znači i na njihovim planetima, pa znanstvenici pretpostavljaju da je i unutrašnjost tih planeta vjerojatno toplija od Zemljine.
Tektonika nas navodi da uzmemo u obzir mnogo širi spektar istraživanja nego što je položaj planeta u odnosu na zvijezdu. Spomenuta velika mogućnost živog oblika na Europi pokazuje nam da čovjek mora proširiti vidike, a s druge strane novi model istraživanja sugerira da je znatno više planeta koji podupiru život nego što se možda i može zamisliti. Naime, dosad smo najčešće bili ograničeni, recimo to tako, predrasudama jer smo vjerovali da je na drugim planetima moguć život samo ako imaju poziciju poput Zemljine. U znanosti to se zove zlatokosa zona u kojoj je pozicija planeta takva da nije ni predaleko ni preblizu zvijezdi, a to znači ni pretopla ni prehladna da bi voda bila u tekućem stanju. No istraživači su zaključili da je ta teorija prejednostavna, na što upućuju i najnovija otkrića na Merkuru te već nekoliko godina poznata otkrića na Europi.
Znanstvenici s Aberdeen Universityja, predstavljajući taj model, uzeli su, naime, u obzir da se bilo koji planet zagrijava iz dva izvora: solarne energije i unutarnje topline. Prvi je već razmatran kao što pokazuje povijest znanosti, no drugi izvor tek se u posljednjih 20-ak godina ozbiljnije razmatra, čime otvara mogućnost da se zamislimo što je na planetima koji nisu u zlatokosoj zoni. Znanstvenici kažu da što je planet udaljeniji od izvora topline, to je njegova temperatura niža i tekućine se smrzavaju, što je i logično, ali dopunjuju to hipotezom da bi, ako je planet dovoljno velik i proizvodi dovoljno unutarnje topline, duboko ispod površine mogao imati rezervoare s tekućom vodom, bez obzira na to koliko je planet udaljen od zvijezde.
Iako laici, uključimo se malo i mi. U jednoj Božjoj knjizi piše da su Božji znakovi svuda na zemlji. Možemo to promatrati i u našem istraživanju izvanzemaljskog života. Pokraj čovjeka na Zemlji uspješno žive razni oblici života. Potvrđuju to pas i mačka koji se razlikuju od nas, a ipak obitavaju na Zemlji. Čovjek, pas i mačka udišu kisik, ali to pod vodom ne bi mogli jer ispod nema uvjeta. No zato postoje živi oblici koji suvereno plove pod vodom, a umrli bi da dođu na kopno. Čovjek bi umro od žeđi da ostane dulje u Sahari, ali kaktus normalno preživljava. Na kraju krajeva, zna se da ispod Sahare leže velike količine vode. Dakle, znakovi na Zemlji jasno upućuju na to da bi se neki organizam mogao prilagoditi životu čak i na spomenutom Dijamantnom planetu, a na Zemlji bi umro. Dakle, života ima u svemiru i kad-tad naletjet ćemo na ta bića.