Kad si u nečemu loš i onda odlučiš da ćeš biti još gori. To bi bio najkraći opis hrvatskog odnosa prema istraživanju i razvoju (R&D), djelatnosti u kojoj se najrazvijenije zemlje svijeta natječu koja će ulagati više.
Hrvatska je, kao što je poznato, među državama EU koje najmanje ulažu u istraživanje razvoj. Ali ni to nije bilo dovoljno pa se uspjelo dogoditi da zbog nedonošenja pravilnika izostanu porezne olakšice za 2015. godinu, a prema svemu sudeći, i još najmanje za prvu polovicu ove godine, što će imati dodatni negativni utjecaj na razinu ulaganja u R&D.
Naime, u zrakopraznom prostoru između Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) te Ministarstva financija izgubio se Program državne potpore za istraživačko-razvojne projekte 2015.-2020. zbog čega će izostati državne potpore u obliku poreznih olakšica za prošlu i barem polovicu ove godine. Iako to možda i ne zvuči tako strašno, jest jer su ovakvi mehanizmi poticanja ulaganja u R&D važan faktor pri investicijskim odlukama, kako tvrtki koje su već prisutne ovdje, tako i onih koje bi možda došle. Posebno je to velik udarac malim i srednjim tvrtkama koje ionako teško financiraju istraživanje i razvoj.
Prethodni Pravilnik o državnoj potpori za istraživačko razvojne projekte istekao je krajem 2014. godine. Po njemu se državna potpora za istraživačko-razvojne projekte dodjeljivala za temeljna, primijenjena i razvojna istraživanja, a ostvarivala se putem dodatnog umanjenja porezne osnovice ( za 100, 125, 150 posto) za opravdane troškove projekata. MZOS je lani pokrenuo izradu novog Programa državne potpore za istraživačko-razvojne projekte 2015.-2020. kao temelja za dodjeljivanje potpore za istraživačko-razvojne projekte u obliku porezne olakšice, no još nije donešen.
- U ovom trenutku nema pravne osnove na temelju koje bi se državna potpora za istraživačko-razvojne projekte u obliku poreznih olakšica mogla dodjeljivati budući da spomenuti Program nije odobren od strane Ministarstva financija krajem 2015. godine. Stoga je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta pokrenulo donošenje Zakona o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte – stoji u odgovoru MZOS-a.
Kako navode, 8. travnja otvoreno je javno savjetovanje o Iskazu procjene učinaka propisa za navedeni zakon, a u svibnju se očekuje javno savjetovanje o prijedlogu propisa, što će, kažu u MZOS-u, biti prilika da korisnici vide na koji će se način ubuduće provoditi ova mjera državne potpore i prije donošenja Zakona. Predviđa se da će Zakon biti upućen na donošenje Hrvatskom saboru tijekom srpnja 2016. godine.
No, tek nakon što se donesu nova pravila igre mogu se početi prijavljivati istraživačko-razvojni projekti i to ne oni koji su već započeti. Izlišno je govoriti koliko je to problema donijelo tvrtkama koje takve projekte planiraju na duži rok, kroz više godina, i koliko je teško planirati daljnje aktivnosti u uvjetima konstantnih promjena institucionalnih pravila igre za poduzeća. Značaj poreznih olakšica neprijeporno je velik jer dokazano povećavaju ulaganja u R&D, posebno kod malih i srednjih poduzeća. Osim toga, imaju ulogu u zadržavanju izravna strana ulaganja u Hrvatskoj.
Tvrtke koje ulažu značajna sredstva u R&D i koristile su porezne povlastice, prilično su revoltirane ovim razvojem događaja. Jedan od najvećih gubitnika je Ericsson Nikola Tesla, kompanija koja najviše ulaže u istraživanje i razvoj, zapošljava gotovo polovicu od svih zaposlenih u R&D-u u Hrvatskoj i ima najveći R&D centar u regiji. U toj kompaniji znaju kolika je važnost R&D-a za cjelokupno gospodarstvo pa teško mogu razumjeti ovaj potez države, posebno kada se uzme u obzir da sve druge države nastoje privući ulagače ovakavim poticajnim mjerama.
Pliva je posljednjih nekoliko godina u ovaj segment uložila više od 800 milijuna kuna, a njihov centar za istraživanje i razvoj u Zagrebu danas je jedan od vodećih centara za R&D Teva Grupe. U protekloj godini u ovaj segment poslovanja Pliva je uložila 75 milijuna dolara, što čini gotovo 20 posto ukupnih ulaganja u istraživanje i razvoj u Hrvatskoj. U Plivi smatraju kako bi što prije trebalo uskladiti sve potrebne zakonske i podzakonske akte kako se ovakva situacija više ne bi ponovila i kako bi kompanije moraju raditi dugogodišnje planove ulaganja i razvoja mogle realizirati planirana ulaganja. - Svako odgađanje donošenja Programa državne potpore za istraživačko-razvojne projekte može dovesti Hrvatsku u nepovoljniju poziciju u odnosu na neke druge EU zemlje i time potaknuti prijenos ulaganja u zemlje sa stabilnim sustavom poticaja – upozoravaju u Plivi.
Sve hrvatske proizvodne i razvojne tvrtke se godinama suočavaju s nerazumijevanjem što znači razvoj proizvoda, njegova komercijalizacija i izvoz za jednu državu.
- Ništa nas više ne čudi. Tvrtka poput naše, koja ima veliki broj ljudi u razvoju i kojoj je jedna od najvećih konkurentnih prednosti upravo brzi razvoj proizvoda i novih rješenja što traže globalni kupci, ne može si priuštiti da odustane od razvojnih aktivnosti jer je neće biti. Samo u Hrvatskoj tvrtke većinu razvoja financiraju iz redovnog poslovanja i bankovnih kredita – kaže Zvonimir Viduka, vlasnik tvrtke Altpro koja se bavi razvojem i proizvodnjom signalno - sigurnosne opreme za željeznička vozila i infrastrukturu.
Viduka tvrdi kako je većina tvrtki koje se bave razvojem i inovacijama i ove godine ostvarila rast poslovanja i broja zaposlenih unatoč nepostojanju dovoljno poticajnih mjera od strane države. Pitanje je samo do kada će hrvatske razvojne tvrtke moći nastavljati taj mali uzlazni trend bez pomoći države. Njegov je prijedlog da država analizira razvojne, inovativne, proizvodne, izvozne poduzetničke potencijale i onda onima koji su najbolji po jasnim kriterijima da u jednoj godini sve poticaje koji se mogu dati. Analiza provedena nakon godinu dana bila bi pokazatelj može li se ići brzo naprijed ako radimo kao najjače zemlje. - Ako nastavimo ovako, mi koji razvijamo ćemo se proglasiti diskriminiranom manjinom u društvu pa nam neće trebati olakšice već ćemo tražiti prave poticaje da preživimo u ovome nepovoljnom okruženju za razvoj i proizvodnju. Ili tražiti druge izlaze što mnoge tvrtke čine – zaključuje Viduka.
I KING-ICT je tvrtka koja će pretrpjeti štetu zbog izostanka potpora za istraživanje i razvoj. Prema njihovim analizama, tehnološke tvrtke bi trebale osigurati tri do šest posto ulaganja u R&D od ukupnih godišnjih prihoda da bi ostale konkurentne. Domaće ICT tvrtke su nedovoljno kapitalizirane da iz vlastitih sredstava ulažu toliko u R&D. Bez olakšica, tvrtke će ta ulaganja morati pokriti iz vlastitih sredstava, a to je Hrvatskoj, bez poticajnih programa i izvora financiranja, gotovo nemoguće.
Dotad se u nekim europskim zemljama, osim državne potpore za istraživačko razvojne projekte i aktivnosti u formi poreznih olakšica, postoje i dodatne olakšice za poticanje razvoja ovog sektora. Tako zaposleni koji se isključivo bave istraživanjem i razvojem plaćaju porez na osobni dohodak po sniženoj stopi ili se dodjeljuju bespovratna sredstva za provođenje aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija.
Jedna od mogućnosti su i novi izvori financiranja poput EU fondova, ali i tu se kod nas kasnilo s donošenjem Strategije pametne specijalizacije koja je nedavno konačno usvojena i sada se čeka raspisivanje natječaja.
Za istraživačko razvojne aktivnosti i inovacije u privatnom sektoru, u okviru Operativnog programa Konkurentnost i kohezija, Ministarstvo gospodarstva najavilo je EU natječaj ‘Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja‘. Natječaj se očekuje uskoro (iako je to u hrvatskoj birokraciji relativan pojam) te će ostati otvoren do konačnog utroška namijenjenih sredstava tj. najkasnije do kraja 2020. godine. Ukupna sredstva namijenjena ovoj prioritetnoj osi iznose 664,8 milijuna eura te je otprilike polovica ovog iznos alocirana sektoru gospodarstva. Sufinancirat će se opravdane aktivnosti kako malih i srednjih tako i velikih poduzeća te će stopa sufinanciranja iznositi od 25 – 100 posto u ovisnosti o vrsti istraživačko razvojnih aktivnosti te veličini poduzetnika. Glavna tematska područja čije ciljeve trebaju zadovoljiti projekti prijavitelja su zdravlje i kvaliteta života, energija i održivi okoliš, promet i mobilnost, sigurnost te hrana i bio ekonomija. Maksimalna bespovratna sredstva koja se planiraju dodjeljivati poduzetnicima iznose od 25 tisuća do 7,5 milijuna eura. No, i tu se pojavio problem pa ICT nije vertikalno nego tek horizontalno područje koje služi više kao potpora prioritetnim tematskim područjima. ICT tvrtke naravno smatraju da je trebao biti vertikalno područje zbog visoke inovativnosti, nužnosti ulaganja u R&D i globalne konkurentnosti ovog sektora.