Požalio nam se poduzetnik koji ima problema s naplatom od predstečajnog dužnika nakon što je pravomoćno zaključena predstečajna nagodba. No u ovom slučaju nije dužnik taj koji pravi probleme, nego probleme stvara sustav tako da u Fini ne mogu tek tako provesti naplatu koju traži vjerovnik. Fina odbija zahtjev za blokadu dužnika temeljem pravomoćne predstečajne nagodbe. Poduzetnik kaže, i dokazuje to dokumentacijom, da su od njega tražili da uz zahtjev za blokadu dostavi i specifikaciju dospjelih obveza te ono o čemu ovdje želimo pisati – original predstečajne nagodbe s klauzulom pravomoćnosti. Problem nastaje zbog toga što suci trgovačkog suda ne žele izdati taj original iz jednostavnog razloga što ga u takvim situacijama šalju izravno u Finu radi objave na web-stranici da je predstečajna nagodba zaključena.
Dublji problem
No u Fini se pozivaju na Zakon o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima, u kojem stoji da vjerovnik dostavlja Fini original ili ovjereni prijepis (otpravak) iz suda. Isto je navedeno i u Ovršnom zakonu. S druge strane, prema Zakonu o sudskom poslovniku propisano je da se originalne sudske odluke ostavljaju u arhivi suda, a da stranke mogu dobiti ovjereni prijepis. U Fini napominju da će prihvatiti ovjereni prijepis i da nije točno da se traži original. No moguće je, iako to ne tvrdimo, da je netko zaista u Fini tražio original umjesto ovjerenog prijepisa pa je pritom nastala zabuna. Da su poduzetnici koji su se suočili s takvim problemom ipak shvatili da trebaju dostaviti original, a ne ovjereni prijepis, vidi se i u tome što i sami Fini predlažu da ubuduće prihvaća kopije sudske odluke o zaključenju predstečajne nagodbe koja bi se mogla usporediti s originalom koji Fina već ima. Naime, da su bili upućeni na mogućnost dobivanja ovjerenog prijepisa, ne bi predlagali da ubuduće Fina prima neovjerene kopije. Doduše, Fina traži ovjerene, ali to ionako rade službenici u sudu. Problem je ipak malo dublji nego što je ova, najvjerovatnije, zabuna između ljudi u Fini i poduzetnika i taj problem uzrokuje takva i druga nerazumijevanja.
Obavijest ‘strogo namjenska‘
Ne treba čovjek biti pravnik pa da se zdravom logikom zapita a što će uopće Fini ovjereni ili neovjereni prijepis o zaključenju predstečajne nagodbe kad ga je ionako Fina već dobila da bi obavijestila zainteresiranu javnost o tome. Prema toj besmislenoj logici ta je obavijest strogo namjenska, rekli bismo, i u druge se svrhe, kako ono zna pisati na nekim dokumentima, ne smije koristiti. Zaista suludo, jer ako već postoji original koji čuvaju i u Fini, zašto ga ne iskoristiti i ne maltretirati poduzetnike koji žele podnijeti zahtjev za blokadu svojih dužnika. No nije to Finina pogreška. Zapravo, koliko god poduzetnici bili kivni, ovdje moramo braniti Finu, koja mora postupati prema Zakonu o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima te prema Ovršnom zakonu. Ne bi bilo dobro, ma koliko zakonska rješenja bila loša, da se problem rješava zaobilaženjem zakona. Upravo suprotno, te zakonske odredbe treba promijeniti, a Fini jedino možemo uputiti kritiku zato što sama nije poslala prijedlog Ministarstvu financija da se takve stvari promijene. Ipak, dok ne nastupe promjene, treba još jednom napomenuti poduzetnicima da u takvim slučajevima ne treba donositi originalnu odluku suda, dovoljno je preuzeti iz sudske pisarnice ovjereni prijepis.