16. lipanj 2016.

Gianni Rossanda: U Uljaniku u godinu dana od minimalne do pune zaposlenosti

Hrvatska brodogradnja godinama je bila rak-rana hrvatskoga gospodarstva. Država je raznim sanacijama ‘ulupala‘ oko 30 milijardi kuna kako bi brodogradilišta održala na životu i – nisu propala. Privatizirana su i, kako sada stvari stoje, čeka ih svijetla budućnost. Razgovarali smo s predsjednikom Uprave Uljanik Grupe Giannijem Rossandom, koji je nedavno potpisao ugovor za kazahstanskog naručitelja.

Institut za javne financije objavio je u svojoj analizi da je Uljanik na granici između zdrave i bolesne kompanije. Je li to istina?

– Brodogradnju treba sagledati malo pažljivije. Specifičnost je što proizvodni proces traje dvije do tri godine, što je u svijetu u nekim branšama uobičajeno, a u Hrvatskoj nije. Drugo, nama u zaduženost ulaze i avansi koje smo primili od kupca. Dakle, kompletna gradnja broda ide uz kratkoročne pozajmice. Najveći dio novca potrošimo prilikom gradnje broda, a prilikom isporuke kada dobijemo ostatak, isplatimo kredite. Kada se to isključi, slika je drugačija. Zaključno, isporukom broda zatvaraju se avansi i vraćaju krediti kao kratkoročne kategorije vezane uz gradnju broda te kao takvi ne opterećuju dugoročno poslovanje.

Brodogradnja je desetljećima bila uteg za državu. Od početka 90-ih u brodogradilišta je ‘ulupano‘ 30 milijardi kuna u raznim sanacijama i spašavanjima.

– Može li protupitanje? Znate li ijednu branšu u Hrvatskoj kojoj se spočitava financijski problem koji je nastao za vrijeme rata, osim brodogradnje? Odmah ću vam odgovoriti – ne postoji. Našem se sektoru zbrajaju milijarde kuna koje su proizašle nakon rata. Morate biti svjesni činjenice da je hrvatska brodogradnja, osim što je imala rat kao i svi, izgubila jedan veliki ciklus rasta. Da pojasnim. Brodogradnja je industrija koja posluje u ciklusima. Što znači, kada ‘ulovite val‘, punite svoje zalihe za teška vremena. Hrvatska brodogradnja je, nažalost, preskočila jedan iznimno dobar ciklus rasta početkom 90-ih godina. Nalazili smo se u negativnom ciklusu prije rata, onda je došao rat i preskočili smo veliki rast, a kada je rat završio, opet nas je dočekao negativan ciklus. I tu se stvorio taj jaz koji nam se spočitava. To je bila prva sanacija. Krenula je i druga. Pričam samo o Uljaniku, ne o 3. maju, koji smo preuzeli 2013. godine. Od ukupno 4,4 milijarde kuna koje se spominju kao jamstva koja je Uljanik trebao i koja će dobiti, 2,6 milijardi odnosi za dugove iz ratnog vremena, 700 milijuna subvencija je koju je Uljanik dobio nakon rata, a 400 milijuna subvencija je koju smo dobili u razdoblju od 2006. do 2009. i koja je državi vraćena sa zateznom kamatom. Tu je nesporno i jedan manji dio gubitka nastao za vrijeme zadnje krize, a to će se podmiriti u idućem razdoblju stabilnog poslovanja. Napokon, 700 milijuna odnosi se na pomorsko dobro, a to je tek posebna priča.

Prema nekim podacima brodogradilišta u Hrvatskoj imaju 43 broda u svojim knjigama narudžbi. Vrijednost im je 1,9 milijardi dolara. Lani je ugovoreno 15 brodova na razini cijelog sektora. Koliko Uljanik ima brodova u knjigama i koja im je vrijednost?

- Imamo ugovorenu gradnju 23 broda ukupne vrijednosti oko 9,3 milijarde kuna. Zato, iako smo lani došli na minimum broja ljudi koji rade u brodogradilištu, do kraja ove godine očekujemo punu zaposlenost.