Ako ste u svom odmaku od smoga svakodnevice i stvarnosti, uhljeba, predizbornih obećanja i programa, desničara i ljevičara, Crkve i neposlušnih žena, spontano otvorili sva čula i uočili dresiranog goluba kako mirno sjedi na glavi žene dok ona šeće, otkrili žabu koja se glasa neobičnim zvukom, svakodnevno uživali u ljubavnoj serenadi zrikavaca, slušali ovce (prave, ne ljudske) i njihova zvona, dva pijetla kako se ujutro nadjačavaju, ‘pomazili‘ guštera, promatrali šišmiša kako svaku noć kruži istim zračnim prostorom, jastreba kako manevrira nebom i strateški koristi vjetar, onda ste osjetili suživot sa životinjama i prirodom i bar na trenutak živjeli u mentalnoj tišini.
Ako je pritom na vas pljuštala svjetlost s neba i uhvatili ste pad meteora, pokoju Lovrinu suzu, udisali noćni pogled na kristalnu jasnu Mliječnu stazu i Zviježđa; ako vam je prvi jutarnji pogled bio na morsku obalu, brdovite linije Kozjaka, Mosora, Biokova i izlazak sunca; ako vas je šamaralo barem pet vrsta vjetrova od kojih prepoznajte jugo, maestral, i naravno, buru, a vi ste im samo bezbrižno okretali obraze; ako ste spavali na kamenu, verali se stjenovitim obroncima i hodali po rubu, koristili sunce kao energiju, onda ste se bar na trenutak vratili prirodi, uzeli od nje ne više nego što vam treba i udisali njenu tišinu.
Ako ste si barem jednom dali šansu za životom među kamenom, drvom i nepoznatim šumovima, pravim odmakom od pokvarene civilizacije, bez listanja novina, mailova, potrebe pametovanja ili trolanja u online sferi, onda zbog povratka u prokletu, zagađenu svakodnevicu i stvarnost, među uhljebe, predizborna obećanja i programe, desničare i ljevičare, Crkvu i nepoštene žene, imate laganu glavobolju. Baš kao i ja. Jer, iako je još uvijek vaš prizvuk mira i unutarnje čistoće jači od njihove galame, tišina dobiva novi prizvuk. Izborni, kapitalistički, glasan, prljav, nervozan, licemjeran, rastrojen, tup, lažan.
Ali ako si niste dali šansu da se potpuno, ali potpuno isključite i nahranite, žao mi je. Trebali biste. Jer, ako ništa drugo, slijede još jedni izbori. I buka u kojoj ne čujete ovce, osim onih ljudskih, i ne vidite zvijezde iako gledate u njih. Buka koju je ponekad teško nadglasati bez pohranjenog unutarnjeg mira i čistoće. Slijedi vražje kolo koje neminovno vodi još većem psihičkom zagađenju. A za taj ples, treba imati kondicije koju samo mentalna tišina može donijeti.