Stimulirat ćemo mirovinske fondove na ulaganje i participiranje u gospodarstvu – kazao je tehnički ministar financija, i vjerojatno novi, Zdravko Marić. Budući da su mirovinski fondovi diljem Europe u velikim problemima, javnost zanima što će biti s našim. Na upit novinara zabrinjava li ga pad prinosa na mirovinsku štednju u drugom stupu, uslijed okruženja niskih kamatnih stopa zbog labave monetarne politike, Marić je istaknuo da je svima u interesu da prinosi mirovinskih fondova budu “čim viši i veći”.
- Do sada su mirovinski fondovi najveći dio svoje imovine ulagali u državne obveznice. Gotovo tri četvrtine ukupne imovine je u državnim vrijednosnim papirima. Ideja koju smo propagirali između ostalog i u ovoj kampanji, a bit će sigurno integralni dio programa buduće Vlade, je da se ojačaju određeni mehanizmi koji će stimulirati mirovinske fondove i na investiranje i participiranje u gospodarstvu, kao i na ostvarivanje viših prinosa, ali ne zanemarujući elemente da moraju voditi brigu o riziku, izjavio je Marić.
No, što znači stimulirati fondove da više ulažu u hrvatsko gospodarstvo? Zakoni koji reguliraju rad mirovinskih fondova danas su znatno liberalniji nego prije, recimo pet godina, a pogotovo početkom 2000-ih kada su i osnovani. Što se tiče regulative, mogući su još mali pomaci, pogotovo ako bi se mirovincima omogućilo ulaganje u društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.). Sada, primjerice, ne smiju izravno ulagati u takve tvrtke, nego posredno kroz private equity fondove.
Mirovinci kažu da im, zapravo, ne treba nikakva stimulacija za ulaganje. Trebaju im projekti Vlade, treba im nastavak privatizacije i prodaje državnih udjela u kompanijama koje nisu strateški bitne za državu (kao što su primjerice vode i šume). Je li mirovinskim fondovima trebala stimulacija prilikom kupnje dionica Končara koje je država nedavno prodala? Nije! Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) krajem svibnja, odnosno početkom lipnja, oglasio je prodaju 526.926 dionica Končara elektroindustrije, što je 20,5 posto temeljnog kapitala. Pristiglo je 13 obvezujućih ponuda i to za 757.780 dionica, odnosno 44 posto više od ponuđenog. Trinaest ponuda vrijedilo je nešto više od pola milijarde kuna. Na kraju je prihvaćeno 9 ponuda, a država je za te dionice dobila 360 milijuna kuna. Bez ikakvog problema!
Zašto podsjećamo na Končar? Zato što mirovinski fondovi imaju novca, i to dosta. Kada ih pitate zašto kupuju državne obveznice, odgovorit će vam vrlo kratko i jasno – jer više nemaju što kupovati na burzi. Mirovinski fondovi trenutno upravljaju s imovinom od 79,2 milijarde kuna (kraj kolovoza, što znači da će vrlo brzo premašiti 80 milijardi). Prosječno gledajući, svaki mirovinski fond mjesečno dobije 100 milijuna kuna od doprinosa. Taj novac treba negdje uložiti.
Nije da želimo favorizirati mirovinske fondove i da je potrebno sve njima prodati. To svakako ne bi bilo dobro, jer se sve jabuke ne stavljaju u istu košaru. No, država mora prodati sve one dionice kompanija koje nisu strateški važne (i uopće nećemo ulaziti u definiciju strateški važnih kompanija, s time neka se bave političari). Mirovinci žele HEP, HAC, ACI, ceste, obnovljive izvore energije, nastavak privatizacije. Ako upitate ministra Marića što znači stimulirati mirovinske fondove, odgovorit će vam isto – jačanje mehanizama. Nova Vlada će se svakako više pozabaviti ulogom mirovinskih fondova, a između redaka se može pročitati kako stimulacija mirovinaca znači privatizacija, prodaja udjela u tvrtkama kojima država ne zna, ne može i loše upravlja, a imaju enormnog potencijala.