Preporučeno
StoryEditor

Mladen Cerovac, predsjednik Vijeća AZTN-a: ‘Kratki lanac dostave hrane‘ ne bi kršio tržišno natjecanje

28. Siječanj 2017.

Rad Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) u protekloj je godini najviše je obilježio tzv. competition advocacy – specifična zadaća Agencije da radi na zagovaranju prednosti koje tržišno natjecanje donosi potrošačima i poduzetnicima. Osim uloge u provođenju propisa, riječ je o drugoj, podjednako važnoj aktivnosti Agencije, čiji je cilj stvaranje kulture tržišnog natjecanja kod poduzetnika, potrošača, državne uprave i najšire javnosti. O važnosti i prihvaćenosti takvih mišljenja AZTN-a, prošlih i onih koja će se tek možda pojaviti, te o drugim aktivnostima Agencije u 2016. godini – poput angažmana u izradi Nacrta zakona o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom te tri dubinska sektorska istraživanja tržišta – razgovarali smo s predsjednikom Vijeća AZTN-a  Mladenom Cerovcem.

"Ono što bi se možda moglo uvesti, a već je prisutno unutar EU, tzv. je kratki lanac dostave hrane za neke potrošače od posebne državne važnosti i interesa, i to ako bi zaštita javnog interesa, u smislu sigurnosti hrane, bila razmjerna određenom teritorijalnom ograničavanju tržišnog natjecanja."

Što su pokazala sektorska istraživanja tržišta koja je lani provela Agencija? Redovito godišnje istraživanje tržišta maloprodaje već je postalo zaštitni znak AZTN-a, a koliko je korišteno svjedoče i brojni novinski tekstovi, ali i stručni istupi koji se temelje na podacima iz toga istraživanja. Istraživanje tržišta naftnih derivata pokazalo je očekivano – primaran utjecaj na formiranje maloprodajnih cijena imaju inputi na koje trgovci u pravilu ne mogu utjecati – nabavna cijena goriva, trošarine i porezi. Nalazima iz istraživanja tržišta osiguranja koje smo predstavili baš prošli tjedan iznimno smo zadovoljni, jer su na tržištu korigirana ponašanja na čiju smo štetnost upozoravali u prethodnim istraživanjima.

Naime, pokazalo se da je u 2016. većina osiguravatelja u segmentu osiguranja teretnih vozila ukinula teritorijalni kriterij pri izračunu police obveznog osiguranja. Time je Hrvatska uvelike postala jedinstvena zona rizika, što se izravno odrazilo na povoljnije uvjete i cijene polica obveznog osiguranja za sve cestovne prijevoznike. Pozitivne promjene uočene su i u kategoriji osiguranja osobnih vozila – u većem izboru proizvoda osiguravatelja i povoljnijim premijama.

Kako ocjenjujete rad AZTN-a u prošloj godini?

Prošle smo godine ostvarili veliki iskorak u međunarodnoj suradnji, ne samo za Agenciju, nego i za Republiku Hrvatsku jer smo na poziv OECD-a uključeni u rad njegova Odbora za tržišno natjecanje. Iako Hrvatska nije članica OECD-a, zbog dugogodišnje suradnje i aktivnosti, Agencija je dobila poziv da se uključi u rad Odbora, što smo uz pomoć Ministarstva vanjskih i europskih poslova prošle godine i realizirali.

Uspjeh je tim veći gleda li se kroz prizmu želje da Hrvatska postane članica OECD-a, što je prije nekoliko dana kao cilj iznio i premijer Plenković. Osim toga, važna aktivnost prošle godine bilo je i izdavanje Vodiča za naručitelje u javnoj nabavi, koji pomaže u prepoznavanju kartela. Na drugoj strani, u implementaciji propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, detaljno smo istražili više od 50 mjerodavnih tržišta i donijeli nekoliko važnih rješenja. Provedbena statistika AZTN-a bit će na razini prošlogodišnje. Naime, poduzetnici se sve više educiraju, uvode programe usklađenosti putem kojih se zaposlenici educiraju o tržišnom natjecanju i sve manje krše propise.

Ima li pritisaka stranaka u postupcima pred Agencijom?

Pritisaka teško može biti, a teško bi ih bilo i realizirati, jer je proces donošenja odluka u Agenciji takav  da je u njega uključeno više od deset zaposlenika. Pojačani interes za poneke naše predmete postoji, ali nikad nije prešao pristojnu granicu. Kao kuriozum istaknuo bih da se iz nekog razloga takav pojačani interes gotovo u pravilu pojavljuje kada je riječ o koncentracijama poduzetnika.

Kako ‘advocacy’ uloga agencije, dakle aktivno zagovaranje tržišnog natjecanja putem mišljenja agencije, utječe na one kojima je namijenjen?

Mišljenja Agencije ponajprije su namijenjena onima koji donose propise, dakle državnim i tijelima lokalne i regionalne samouprave, s ciljem da propisi koji reguliraju pojedina područja budu usklađeni s pravilima o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja prisilni je propis. No za prihvaćanje i primjenu naših sugestija često su potrebni vrijeme i politička volja.

Primjerice, za  djelatnost autoškola u prethodnih smo 10-ak godina dali nekoliko mišljenja, osobito kada je uvedeno ograničenje broja poduzetnika, odnosno broja autoškola i minimalne cijene sata vožnje. Ali ništa se nije događalo dok se nije stvorila politička volja za provođenje promjena. Slično je i s djelatnošću autotaksi-prijevoza u Zagrebu. Niz godina bavio sam se tom problematikom, održavao predavanja, ali eto, čak se i Rijeka otvorila prije Zagreba. Sve dok se u Zagrebu nije stekla politička volja i dok se pokojni Boris Šprem, tada predsjednik Gradske skupštine, nije izložio i uložio trud da omogući novim natjecateljima ulazak na tržište, stvari su stajale na mjestu. A onda kada je napokon došla liberalizacija, cijene usluge pale su i do 40 posto.

Danas je taksi u Zagrebu cijenom dostupan svima, a promijenila se i percepcija građana prema taksistima, kao i taksista prema vlastitom poslu. Taksisti su ranije tvrdili da je taksi luksuzan prijevoz, a pokazalo se da je taksi-usluga komplementarni dio javnog prijevoza. Stoga, bez obzira na to što nas često ne čuju odmah, mi u Agenciji držimo da imamo uspjeha, jer je stvaranje svijesti o koristima tržišnog natjecanja proces za koji je u pojedinim segmentima potrebno mnogo vremena i političke volje. Uostalom, pravo tržišnog natjecanja je i u svijetu mlada grana prava, jer postoji tek oko 120 godina. Osim toga, riječ je o pravu koje ima ekonomsku suštinu i stoga nije neobično da pravnicima ta materija nije bliska.

Kakvo je vaše stajalište prema Uberu?

Imali smo upite u vezi s Uberom, od udruga, pojedinaca pa do jedinica lokalne samouprave. Situacija je sljedeća. Što se tiče propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, prima facie Uber u Hrvatskoj ne krši propise o zaštiti tržišnog natjecanja, u smislu postojanja zabranjenog sporazuma ili zloupotrebe vladajućeg položaja. No ni Europska unija nije načisto s Uberom.

Tijekom ožujka očekuje se stajalište Europskog suda o Uberu, koje je zatražila Španjolska. To što su neke zemlje zabranile djelovanje Ubera ili su ga ograničile nisu bile odluke tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, već sudova koji su utvrdili da Uber krši neke druge propise. Europska je komisija lani izdala preporuku u kojoj odgovornost prema regulaciji Ubera u odnosu na porezne propise, radnopravne odnose i licencije, prepušta državama članicama. Uber, primjerice, tvrdi da pruža uslugu najma vozila s vozačem. Naši zakoni poznaju tu kategoriju, ali se detaljna regulacija takve usluge prepušta jedinicama lokalne samouprave, koje se, pak, nisu koristile tom mogućnosti.

Podsjetit ću da se problem najma vozila s vozačem u Hrvatskoj pojavio još potkraj devedesetih, kad je jedan naš povratnik kupio automobil s kojim je na temelju ugovora s hotelom Sheraton obavljao ‘shuttle’-prijevoz za taj hotel. Tada ta usluga nije bila zakonom regulirana te se taj poduzetnik, vjerojatno pod pritiskom interesnih skupina, ubrzo povukao. S pojavom Ubera pak i rent-a-car poduzeća počela su davati signale da postoji potražnja za najmom vozila s vozačem.

"Uber u Hrvatskoj ne krši propise o zaštiti tržišnog natjecanja. Problem najma vozila s vozačem u Hrvatskoj pojavio se još potkraj devedesetih. Tada ta usluga nije bila zakonom regulirana. S pojavom Ubera pak i rent-a-car poduzeća počela su davati signale da postoji potražnja za najmom vozila s vozačem"

Taksisti, dakle, odavno agresivno čuvaju svoje tržište?

Taksi je specifičan fenomen svuda u svijetu. I OECD se u više navrata bavio tim pitanjem. Situacija je slična u većini država, a u mediteranskim državama još je izraženija. Rim, recimo, ima šest tisuća taksista, nešto manje nego New York, i organizirani su u zadrugu. Politički utjecaj taksista na lokalnoj razini nigdje nije zanemariv, činjenica je da mogu i zaustaviti promet ako se odluče na to. Ovo što se u Hrvatskoj dosad dogodilo, već je veliki pomak. Kod taksi-tržišta je elastičnost potražnje ogromna i pad cijena dovodi do veće potražnje za uslugom.

Budućnost će, sad je već izvjesno, donijeti i autonomna vozila i morat će se dogoditi nove prilagodbe onih koji se budu htjeli baviti tom djelatnošću. U Estoniji, osim Ubera, već postoje i Lyft i tri domaća poduzetnika koja na isti način pružaju usluga najma vozila s vozačem, plus taksiji. I nitko se ne uzbuđuje, svi rade, a tržište je manje. Kod nas je zasad tek Eco Taxi reagirao uvođenjem aplikacije iz koje se može pratiti kretanje naručenog vozila. Razumno je pretpostaviti da će razvoj tržišta ići u pravcu ekonomije dijeljenja i automatizacije. Sigurno se nećemo vraćati na kočije.

Ministarstvo gospodarstva u svom je akcijskom planu kao jednu od mjera navelo i deregulaciju tržišta autoškola?

To je sigurno dobra stvar za tržište i na tragu je mišljenja AZTN-a. EU je počeo slati signale da će reagirati ako se ne uklone zapreke tržišnom natjecanju na tom tržištu.

Postoje ideje da bi Ministarstvo gospodarstva uključilo Agenciju u provedbu testa SME (test korisnosti propisa za mala i srednja poduzeća) i provjeru obrasca SCM (Standard Cost Model) ako budu uvedeni kao obveza predlagateljima propisa. Što vi mislite o tim idejama?

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja obvezuje predlagatelje da nacrte novih propisa dostave AZTN-u na prethodno mišljenje, ako je riječ o propisu koji utječe na tržišno natjecanje. No to nije uvijek slučaj, ali zato Agencija ima zakonsku mogućnost da svoja mišljenja na propise donese i naknadno. S druge strane, pojedini predlagatelji redovito nam dostavljaju sve svoje propise, čak i one koji nemaju nikakve veze s tržišnim natjecanjem, a ne odustaju ni nakon upozorenja da je to nepotrebno administriranje. Dakle, Agencija već sudjeluje u procesu izrade propisa i ako dobijemo nove obveze u tom smislu, sigurno ćemo ih savjesno ispunjavati jer u tome imamo dvadesetogodišnje iskustvo.

"AZTN-ova mišljenja polako su promijenila i mijenjaju tržište osiguranja, taksija, autoškola… I poduzetnici se sve više obrazuju, uvode programe usklađivanja putem kojih se zaposlenici educiraju o tržišnom natjecanju i sve manje krše propise"

Kako je prošao angažman AZTN-a u izradi Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi? Tu je Agencija bila u neugodnoj poziciji, s obzirom na to da se tim propisom želi donekle ograničiti tržišno natjecanje.

Dobro je da je AZTN sudjelovao u izradi Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi u lancu opskrbe hranom.Naime, Agencija dobro razumije problematiku odnosa velikih i malih poduzetnika/proizvođača s trgovcem, odnosno problem pregovaračke snage poduzetnika. Dakle, i u tom području koje se želi regulirati zakonom postoji ekonomska potka. Stoga su neke države, poput Mađarske ili Italije, nadležnost za provođenje tih propisa dodijelile tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja.

Europska komisija uočila je da zbog konsolidacije tržišta maloprodaje u lancu opskrbe hranom nastaje asimetrija u pregovaračkoj snazi između trgovačkih lanaca i srednjih i malih dobavljača. Komisija je registrirala četiri glavna oblika nepoštene trgovačke prakse koje primjenjuju trgovci: retroaktivnu zloupotrebu neodređenih ili nepotpunih uvjeta iz ugovora, prekomjerno i nepredviđeno prenošenje troškova ili rizika na drugu ugovornu stranu, korištenje povjerljivim informacijama i nepošteno raskidanje poslovnog odnosa.

Stoga je Komisija donijela preporuku državama članicama da to područje zakonski reguliraju. Dakle, zabranjuju se samo nepoštene trgovačke prakse utemeljene na nerazmjeru u pregovaračkoj snazi trgovačkih lanaca u odnosu na dobavljače male tržišne snage, primjerice, u obliku naplaćivanja pristupa polici plaćanjem ‘nameta’ koji nemaju veze s predmetom ugovora, kao što su plaćanje za širenje trgovačke mreže ili ‘rođendana’ trgovačkog lanca. Dakle, nije isključeno svako plaćanje za izlaganje proizvoda na polici, već samo ono nerazumno, jer je upravo prostor na polici jedini ‘vlastiti proizvod’ svakog trgovca.

Što je s najavama da će minimalna cijena hrane biti određena ovim zakonom?

Javna je rasprava završena i konačni tekst zakona utvrdit će Ministarstvo poljoprivrede. Prema našim saznanjima, došlo je mnogo, često divergentnih primjedbi na predloženi tekst i Ministarstvo će razmotriti koje će uvažiti. Ono što bi se možda moglo uvesti, ovim ili nekim drugim propisom, a već je prisutno unutar EU, tzv. je kratki lanac dostave hrane za neke potrošače od posebne državne važnosti i interesa, ako bi zaštita javnog interesa, u smislu sigurnosti hrane, bila razmjerna određenom teritorijalnom ograničavanju tržišnog natjecanja.

A kako onda poboljšati položaj domaćih proizvođača?

Ne možemo, nakon što smo ušli u EU, sad reći da bismo samo izvozili, a da ništa ne bismo uvozili. Nije važno koje je tržište u pitanju, ono mora biti slobodno u smislu obveza koje smo preuzeli potpisivanjem Ugovora o funkcioniranju EU. No ako je riječ o kontroli kvalitete i sigurnosti uvezenih proizvoda, to je u nadležnosti nekih drugih institucija, a ne AZTN-a.

Iako su propisi EU dodatno otvorili prostor za udruživanje malih proizvođača hrane, u smislu dodatnog ‘relaksiranja’ odredaba o sporazumima poduzetnika (vezano uz tržišni udjel i dogovor o cijenama), domaći manji proizvođači hrane nerado se udružuju u proizvođačke udruge preko kojih bi mogli poboljšati svoj pregovarački položaj ili ponuditi zajedničke proizvode. Možda je uzrok i u konotacijama koje je takav princip imao u vrijeme socijalizma.

Nasuprot tome, u zemljama EU postoje zadruge i s više od 10 tisuća malih proizvođača koji nude zajedničke proizvode i koji se koriste zajedničkim strojnim parkom. Ne zaboravimo i da su ti mali proizvođači u pravilu obrtnici, koji za svoje obveze odgovaraju i osobnom imovinom i time su u lošijoj poziciji od poduzetnika koji posluje s ograničenom odgovornošću. Svakako bi trebalo razmotriti kako olakšati poziciju obrtnika u tom smislu.

Kako ocjenjujete telekomunikacijsko tržište? Dosta je riječi o tome u posljednje vrijeme u Hrvatskoj.

Riječ je o djelatnosti u kojoj se tehnologije brzo razvijaju i traže se velika ulaganja u kratkom vremenu.U Hrvatskoj  je tek treći igrač na tržištu mobilne telefonije donio veće rezanje cijena usluge. Istodobno, hrvatsko je tržište relativno malo, a konsolidacija tržišta ukazuje da na njemu možda nema mjesta za više poduzetnika koji mogu podnijeti velika ulaganja prilikom prilagodbe tehnološkim promjenama. Telekomunikacijski operateri iz EU često ističu da SAD ima svega četiri nacionalna telekomunikacijska operatera, a u Europi ih je više od 150.

20. travanj 2024 14:14