09. rujan 2016.

Otpis potraživanja - Možete se odreći naplate, ali porez svejedno ostaje

S ekonomskog stajališta, potraživanje je oblik imovine, bilo kratkotrajne ili dugotrajne. U pravilu se kao kratkotrajna imovina klasificiraju potraživanja za koja se očekuje da će biti naplaćena u roku godine dana odnosno tijekom tekućega poslovnog ciklusa, a to su najčešće potraživanja od kupaca. Sva druga potraživanja svrstavaju se u dugoročna. Potraživanje je imovina kojom raspolaže imatelj. Može se prenijeti na drugu osobu (ustup, cesija), može se upotrijebiti kao instrument osiguranja, može se plijeniti, potraživanjima se može trgovati. Nositelj prava može se i odreći potraživanja. Odricanje od potraživanja u poslovnim odnosima specifično je zbog poreznih reperkusija, a u poslovnom žargonu naziva se otpis potraživanja. Poslovni subjekt može otpisati svoja potraživanja od vjerovnika, ali u pravilu ne može se osloboditi poreznih obveza koje proizlaze iz takve odluke.

Kada se može

Pravna i fizička osoba obveznik poreza na dobit može kao porezno dopustivi rashod poslovanja otpisati potraživanja od kupaca nepovezanih osoba koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5000 kn po pojedinom dužniku, ali samo ako dužnik nije fizička osoba. Svota od 5000 kn može se odnositi na jedan ili više računa. Kako potraživanja iz kupoprodajnih odnosa zastarijevaju u roku tri  godine, proizlazi da je dopušteno otpisati potraživanja od kupaca do iznosa 5000 kn za koja od dospijeća nije proteklo više od tri godine. Porezno je dozvoljeno otpisati i potraživanja od kojih se vjerovnik odrekao u postupku predstečajne nagodbe. U slučaju stečaja, potraživanje je trebalo prijaviti kao tražbinu stečajnog vjerovnika, možda provesti postupak vrijednosnog usklađenja i čekati završetak stečajnog postupka. Tek nakon završetka stečajnog postupka porezno je dopustivo otpisati dio ili cijelo potraživanje koje zbog nedostatne stečajne mase nije moglo biti naplaćeno u postupku namirenja stečajnih vjerovnika.

Banke i ostali

U ostalim slučajevima, uključujući i potraživanja na osnovi danih zajmova i kredita, svota otpisanog potraživanja uvećava osnovicu poreza na dobit. Osnovicu poreza na dobit treba povećati za potraživanja koja prelaze 5000 kn po jednom dužniku i koja su pala u zastaru, ako poduzetnik nije poduzeo odgovarajuće radnje usmjerene na naplatu potraživanja (tužba, ovrha). Iako nije naplatio potraživanje koje je palo u zastaru i vjerojatno ga nikada neće naplatiti, to se potraživanje otpisuje i za taj iznos uvećava osnovica za obračun i plaćanje poreza na dobit. Kad je riječ o otpisu potraživanja od fizičke osobe, možda nije dovoljno platiti samo 20% poreza na dobit, već treba obračunati i platiti porez na dohodak te obvezne doprinose, ali u tom slučaju ne treba još jednom uvećavati osnovicu poreza na dobit. Za kreditne institucije propisana su drugačija, povoljnija porezna pravila. Kreditne institucije mogu otpisati potraživanja od nepovezanih fizičkih osoba na osnovi odobrenih stambenih kredita i dospjelih kamata, ako prema svojim pravilima ocijene da to ugrožava osnovne životne potrebe građanina te iz drugih gospodarskih i socijalno opravdanih razloga. Kreditne institucije mogu porezno dopustivo otpisati potraživanja od nepovezanih osoba, na osnovi glavnice kredita i kamata, ako ocijene da obveze po odobrenim kreditima bitno ugrožavaju razvoj investicijskih projekata ili jako ugrožavaju nastavak poduzetničke aktivnosti odnosno dovode do prestanka obavljanja djelatnosti.

Samo predstečajna spašava

U slučaju kad se fizička osoba obveznik poreza na dohodak odrekne potraživanja za prodane robe i usluge, porezno se smatra da je potraživanje naplaćeno. Ako fizička osoba obvezu poreza utvrđuje na temelju poslovnih knjiga, smatra se da je u trenutku odricanja od potraživanja nastao primitak, što se u poreznom knjigovodstvu evidentira kao da je pristigla naplata. Iznimka su potraživanja prijavljena u stečaju odnosno u predstečajnim postupcima koja su se pokazala nenaplativima. Ta potraživanja ne treba evidentirati u primitke, ali samo ako je porezni obveznik prijavio potraživanja i ako su se nakon završetka postupka pokazala nenaplativima. Ako je riječ o primitku od kojega se porez na dohodak obračunava kao porez po dobitku, odricanje od potraživanja ne anulira obvezu plaćanja poreza na dohodak, a, ovisno o vrsti i izvoru primitka, možda treba platiti i doprinose za obvezna osiguranja. Obveza plaćanja poreza i doprinosa nastaje i ako se fizička osoba odrekne potraživanja u korist treće osobe. Primjerice, ako se član nadzornog odbora trgovačkog društva odrekne naknade u korist neke humanitarne organizacije, isplatitelj je dužan obračunati i platiti doprinose, porez na dohodak i prirez na ime fizičke osobe kojoj primitak izvorno pripada, a samo neto svotu usmjerava trećoj osobi. Dakle, poduzetnik sâm upravlja svojom imovinom, pa i potraživanjima kao oblikom imovine. Uvažavajući sporost hrvatskih sudova, troškove sudskih pristojbi te procjenjujući imovinu dužnika iz koje može naplatiti potraživanje, poduzetniku je možda manji teret otpisati potraživanje unatoč porezu koji će platiti.