08. travanj 2017.

Prof. dr. sc. Bojan Jerbić: Umjesto poticanja zapošljavanja treba tehnološki razvijati gospodarstvo

Robotičar prof. dr. sc. Bojan Jerbić, redoviti profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu i voditelj Katedre za projektiranje izradbenih i montažnih sustava Zavoda za robotiku i automatizaciju proizvodnih sustava, jedan je od sudionika izrade Nacionalne platforme za razvoj hrvatskoga gospodarstva u okvirima i4.0 (četvrte industrijske revolucije), koja bi trebala potaknuti tehnološki razvoj i konkurentnost, a predstavljena je potkraj prošle godine. Jerbić je odavno u i4.0 jer kirurški robot RONNA koji je sa suradnicima izumio već operira, a Jerbić priprema i nove slične projekte. Prema njegovim riječima, tko ne uskoči na ‘jureći vlak 21. stoljeća‘ postat će tehnološka kolonija razvijenih i na globalnoj i na lokalnoj razini. Ističe da bi Hrvatska, umjesto što usredotočeno potiče zapošljavanje, trebala poticati tehnološki razvoj gospodarstva jer će time otvoriti nova radna mjesta.

>>>Robotika – tržište koje će do 2020. vrijediti šezdeset milijardi eura

• Koji su temelji i4.0 i kako ta tehnološka revolucija utječe na gospodarski razvoj i konkurentnost?

– Industrija 4.0 odgovor je na ubrzani znanstveno-tehnološki razvoj društva, koji otvara nove mogućnosti inteligentne proizvodnje i digitalnoga gospodarstva, nalažući razvoj novih ekonomskih modela i društvenih odnosa. Četvrta industrijska revolucija jednostavno podrazumijeva ‘informatizaciju svega‘. To znači stvaranje svojevrsnog ekosustava koji integrira sve; od proizvoda, proizvodnje, preko poslovnog sektora do tržišta i kupca. U svijetu industrije 4.0 ljudi, strojevi, oprema, logistički sustavi i proizvodi komuniciraju, posjeduju neku razinu inteligencije i surađuju izravno jedni s drugima. Stoga su ključni omogućujući elementi koji se vežu uz i4.0: pametni strojevi (eng. information things, cyber-physical systems), aditivne tehnologije, veliki podaci, umrežavanje (eng. internet of everything, cloud computing, cyber-physical markets) i energetska učinkovitost. Pojednostavnjeno, u budućnosti bi svaki pa i najjednostavniji proizvod trebao posjedovati određenu količinu informacija ili pak inteligenciju o sebi i svojoj funkciji te mogućnost komunikacije. Umrežavanjem na horizontalnoj i vertikalnoj razini, korisnik se uključuje u lanac, od ideje o proizvodu pa sve do reciklaže, sudjelujući u nizu povezanih usluga. Sve to olakšava stvaranje lanaca ‘pametnih‘ dodanih vrijednosti u svim fazama životnog ciklusa proizvoda – od početne ideje proizvoda i njegovog razvoja, proizvodnje, uporabe i održavanja do recikliranja. To omogućuje proizvodnim tvrtkama bolje prilagođavanje individualnim zahtjevima kupaca i tržišta općenito.

• Europska unija namjerava u idućih 15 godina uložiti 1350 milijardi eura kako bi zadržala status tehnološkog lidera. Postoji li podatak koliko bi novca trebala uložiti Hrvatska u pokretanje te industrije?

– Nažalost, zasad ne postoje specifični ili prošireni planovi o ulaganjima u tehnološki razvoj nacionalnoga gospodarstva, kao ni konkretni akcijski planovi temeljeni na Nacionalnoj platformi i4.0, iako postoji nada da će se u realizaciju krenuti u ovoj godini. Riječ je o strateški važnoj platformi koja bi omogućila Hrvatskoj uključivanje u nove gospodarske trendove na novim osnovama, bez obzira na trenutačni gospodarski status ugrožen deindustrijalizacijom. Industrija 4.0 predstavlja ogroman potencijal za Hrvatsku.

Digitalizacija industrije i gospodarstva ne samo da transformira procese stvaranja novih vrijednosti, već dovodi do novih poslovnih modela i novih perspektiva zapošljavanja.

Digitalizacija industrije i gospodarstva ne samo da transformira procese stvaranja novih vrijednosti, već dovodi do novih poslovnih modela i novih perspektiva zapošljavanja. Inteligentni digitalni proizvodni procesi otvaraju velike mogućnosti posebno za mala i srednja poduzeća. Temeljna znanja kod nas postoje jer smo unatoč nedaćama sačuvali znanstveno-istraživačke i obrazovne potencijale koji su presudni za uključivanje u novu industrijsku revoluciju. U Hrvatskoj je za takvu stratešku misiju iz državnog proračuna za 2017. predviđeno svega 130 milijuna kuna za financiranje znanstvene djelatnosti. U usporedbi s europskim standardima, to je jedva dovoljno za desetak ozbiljnih istraživačkih projekata na godišnjoj razini.

• Mislite li da se Hrvatska, u kojoj je u tri godine proizvedeno samo 11 robota, može uspješno nositi s izazovima i4.0?

– Robotika je već odigrala ključnu ulogu tijekom prethodne industrijske revolucije. Danas, novu generaciju robota odlikuju kognitivne sposobnosti. Strojna inteligencija glavna je značajka novih tehnologija četvrte industrijske revolucije. Suvremeni su roboti sposobni raditi posao primjeren osobama prosječne inteligencije, a u budućnosti će kognitivne sposobnosti tehničkih sustava rapidno rasti. Roboti će se postupno funkcionalno i društveno integrirati u naš svijet zahvaljujući upravo kognitivnim sposobnostima koje će im omogućiti razumijevanje naše okoline i općenito ljudskog ponašanja. To zahtijeva novo poimanje znanosti, tehnike, kulture, civilizacije i morala. Razvoj kognitivnih sustava rezultirat će znatnim povećanjem raspona poslova koje će pametna računala, roboti ili strojevi biti u stanju zamijeniti. Sve će manje ljudi sudjelovati u proizvodnji materijalnih dobara, a sve više ćemo robota susretati u ulogama u kojima su zasad ljudi nezamjenjivi. Svi visokokvalificirani poslovi u kojima prevladava svojevrsna rutina bit će postupno zamijenjeni računalima ili robotima, jednako u inženjerstvu, pravnim poslovima, ekonomiji, medicini itd. Ako se trend povećanja svojevrsnog ‘robotskoga koeficijenta inteligencije‘ nastavi jednakim intenzitetom (1,5 bodova na godinu) procjenjuje se da bi do 2025. gotovo 50 milijuna radnih mjesta u svijetu bilo izloženo konkurenciji pametnih strojeva. Koliko su promjene fundamentalne najbolje potvrđuje podatak da je danas najveći uvoznik robota Kina, zemlja u koju se tradicionalno pretakala svjetska proizvodnja zbog niske cijene rada. Cijena rada postaje potpuno irelevantna u odnosu na tehnološku sposobnost gospodarstva. Tu je činjenicu Europa prespavala potkraj 20. stoljeća te je u sljedećih 20 godina izgubila 10 posto proizvodne dodane vrijednosti, nasuprot azijskih zemalja koje su svoj udjel povećale s osam na 31 posto. Živimo u vremenu u kojem gospodarsku premoć preuzima sposobnost za proizvodnju intelektualnih dobara. U svemu tome Hrvatska može pronaći svoju nišu, ali mora se pokrenuti. Državna administracija mora na sebe preuzeti odgovornost za inovacijski i tehnološki razvoj društva.

Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Lidera.