Nova istraživanja koja je proveo ekonomist Shatakshee Dhongde s instituta Georgia Tech sugeriraju da postoji više sastavnica siromaštva s utjecajem na šire ekonomsko stanje pojedinaca ili kućanstava.
‘Pokušali smo otkriti ono čega nema u literaturi o siromaštvu i mjerama deprivacije u šest dimenzija – zdravlje, obrazovanje, životni standard, sigurnost, socijalne veze i kvaliteta stanovanja. Kada pogledate deprivaciju u tim dimenzijama, imate bolju sliku o onome što zaista nedostaje tim kućanstvima, pogotovo u razvijenim zemljama kao što je SAD.‘
Studija promatra deprivaciju u SAD-u od početka recesije, okvirno od 2008.-2013, a napravljena je u suradnji s Robertom Havemanom sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
Analiza je pokazala da, dok je službena stopa dohodovnog siromaštva iznosila 13.2% od 2008.-2013. godine, multi-dimenzionalni indeks deprivacije je u prosjeku iznosio 14.9%.
‘Nedostatak obrazovanja, stambeni teret i nedostatak zdravstvenog osiguranja bile su neke od dimenzija u kojoj su Amerikanci najnerazvijeniji‘ – objasnio je Dhonge i dodao da ‘iako je deprivacija porasla tijekom recesije, situacija se počela poboljšavati između 2010. i 2013. godine.‘
Multidimenzionalni indeks deprivacije
Ako se usporedno gleda, multidimenzionalni indeks deprivacije je bolji odraz ekonomskog stanja nego sami prihodi, te je u mogućnosti detektirati više čimbenika koji vode do siromaštva i nezadovoljstva. Zanimljivo je kako studija pokazuje da ne postoji puno preklapanja među pojedincima koji su siromašni s obzirom na prihode i onih koji su lišeni pojedinih dimenzija koje je studija pokrila.
- Naša analiza naglašava potrebu da treba promatrati siromaštvo ne samo temeljeno na prihodima nego u potpunosti otkriti utjecaj recesije na dobrobit pojedinca - kaže Dhonge.
Da bi se ispitanik prihvatio kao lišen u više dimenzija kod njega mora biti prisutan više od jednog pokazatelja deprivacije, kao što je nedostatak obrazovanja i neriješeno stambeno pitanje.
Ovakva istraživanja se posljednjih godina često provode u zemljama u razvoju, no ovo je prvi put da je istraživanje s širokim pristupom siromaštvu provedeno u SAD-u gdje studija otkriva najveći stupanj deprivacije u obrazovanju, stambenom pitanju i zdravstvenom osiguranju, te je najviše prisutna na jugu i zapadu zemlje među etničkim grupama kao što je latino populacija.
‘Prvo značajno smanjenje deprivacije može se postići primjenom nove politike koja se odnosi na zdravstveno osiguranje, kao što je Zakon o Pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti, zatim povećanje stope završavanja srednjoškolskog obrazovanja, osobito među Latinoamerikancima i snižavanja troškova stanovanja gledajući širi krug grada. Kroz motrenje više kriterija, a ne samo dohotka, političke odluke bi bile jasnije i rješenja bi se mogla lakše pronaći‘ - zaključio je Dhonge.