Nemački sindikati imaju malo drukčije običaje pri kolektivnom pregovaranju o povećanju plaća od hrvatskih kolega, pa tako uzimajući u obzir stanje u njemačkoj tekstilnoj industriji ne inzistiraju na povećanju plaća koje bi ugrozilo cijelu industriju i dovelo u pitanje radna mjesta. Naime, Tekstilno udruženje Njemačke na svojim je službenim stranicama objavilo tekst o pregovorima tekstilnih poslodavaca s IGM-ovim sindikatom koji zahtijeva povećanje plaća od 4,5 posto i nastavak umirovljenja dijela radnika, no zbog stanja u toj industrijskoj grani od svojih zahtjeva odustaje. U Hrvatskoj se u kolektivnim pregovorima vodi drukčija politika, ističu poslodavci. Sindikati prečesto ističu važnost povećanja plaća, ne promišljajući uopće o tome što to povećanje može napraviti cijeloj industriji, ali i njihovim radnim mjestima. Pogotovo u tekstilnoj industriji. Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), kaže da nije baš sve tako crno-bijelo i podsjeća na to da su usred krize u velikom dijelu tvrtki koje imaju kolektivne ugovore materijalna prava i visina osnovice nekoliko puta umanjivani kako bi se pomoglo opstanku tvrtke.
>>>Sindikati predlažu povećanje minimalca, Ribić iznenađen ‘socijaldemokratskim HDZ-om’
– Sad kad se dižu iznad vode, kad im prihodi rastu, poslodavci to zaboravljaju – upozorava Novosel i dodaje kako bi također bilo pošteno priznati da je prosječna njemačka satnica 8,5 eura, a hrvatska 2,5 eura. Njemačka također ima dugu tradiciju kolektivnog pregovaranja za razliku od nas, smatra Novosel. Inače, njemački poslodavci u tekstilnoj industriji bilježe sve veće probleme zbog produktivnosti u toj branši koja je znatno pala, za čak 5,5 posto, troškovi rada porasli su za 15,9 posto, u 2016. pala je i prodaja odjevnog tekstila na razini Njemačke, i to za čak četiri posto. Među ostalim, pao je izvoz odjeće u Rusiju te na tržišta SAD-a i Turske. Uz to, Njemačka se ubraja u najskuplje zemlje EU prema cijeni sata rada, koji je za 44 posto veći od prosjeka svih zemalja, što je sindikatima bio dovoljno jak argument da se odreknu svojih zahtjeva kako bi očuvali proizvodnju i radna mjesta. Sve bi to uskoro mogla biti i krvna slika domaće tekstilne industrije koja je na još lošijim temeljima, upozoravaju domaći poslodavci.