U kojem smjeru idu industrija, obrazovanje i energetika teme su o kojima se može dugo razgovarati s prof. dr. sc. Slavkom Krajcarom sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Za Hrvatsku, koja je dosad slabo zakoračila u industriju 4.0, nikako da reformira obrazovni sustav, a energetika joj je bolna točka, sve su teme vrlo relevantne. Krajcar je bivši dekan FER-a, vjerojatno najkonkurentnije visokoškolske ustanove kod nas, šire mu je znanstveno područje energetika, a uže planiranje i razvoj razdjelnih mreža i modeliranje odnosa na tržištu električne energije. Bio je član Nacionalnog vijeća za konkurentnost, a za Lider govori o tome kakva nas budućnost očekuje.
• Energetika je vaše znanstveno i nastavno područje, što možemo očekivati u budućnosti kada je riječ o proizvodnji i potrošnji električne energije? – Nemam čarobnu kuglu koja bi nam dala točan odgovor. No znam da će svijet energije biti potpuno drukčiji nego što je bio u 20. stoljeću i nego što je danas. Živimo u eksponencijalnom svijetu gdje su promjene brže nego što možemo i zamisliti. Svijet energije mijenjat će se slično kao što se svijet interneta mijenjao zadnjih dvadesetak godina. Pojednostavnimo, sve će postati ‘smart‘. Mnogi od nas bit će i potrošači i proizvođači električne energije kao što smo to danas u svijetu interneta (biti proizvođač informacije danas je svima omogućeno). Energija će biti dostupna i visokoobnovljiva, a time u primarnom obliku i besplatna. Naplaćivat će se samo dodana vrijednost usluge koju tom energijom pružamo. Tako je i danas s informacijama. Više ne trebate kupovati novine ili plaćati TV pretplatu, a da imate sve informacije koje vam trebaju. Ono što eventualno plaćate je prijenosni put i spremanje informacija (sve je više i to besplatno) te sve više potrebnu ‘obradu informacija‘. Slično će biti i s energijom, prije svega električnom.
• Što očekuje energetsko tržište u Hrvatskoj? – Energetika je specifična industrija koja iz niza razloga ne može biti samo nacionalna. Za to ima više razloga. Prvi je da infrastrukturni sustavi ne prepoznaju političku granicu. Drugi je da dosadašnji, a dijelom i budući resursi nisu raspoređeni nacionalno. Treći je pak taj da je utjecaj energetike na okoliš ne ostaje u nacionalnim granicama (npr. CO₂). Zbog toga nikada energetika nije bila pred većim izazovom nego što je danas. Na otvorenim tržištima ostaju samo konkurentni. Hoće li to biti ‘naše velike‘ kompanije ovisi o njima. Pritom valja kazati da su njihove šanse vrlo male ako ostanu samo na domaćem tržištu. Naravno, tu se ne ubrajaju regulirane djelatnosti (sustavi transporta). Šanse tržišnih dijelova HEP-a i Ine da opstanu kao samostalni i neudruženi subjekti su 50:50. Postotak pada, ako se ne pripreme za budućnost. Primjeri iz EU (ENEL, RWE, E.on i sl.) mogu biti opomena.
• S Inom nemamo baš dobra iskustva, smatrate li da bi privatizacija HEP-a bila dobro rješenje? – Veselio bih se privatizaciji, ali uz prethodne dogovore o koncesijama, socijalnom cenzusu, hrvatskim interesima koji su legitimni, poticaju domaćem kapitalu itd. Jednostavno, sklonost ugrađivanju političkih interesa u HEP (svih dosadašnjih vlada) i, radi socijalnog mira, neracionalnosti u poslovanju, činit će HEP nekonkurentnim. HEP će se, ako se ograniči samo na hrvatsko tržište ‘ugušiti‘ gubitkom nacionalnog tržišta. Budućnost HEP-a mora biti u regiji. Konkurencija je dobrobit i za HEP jer će postati kompetitivna i konkurentna tvrtka ili ga neće biti.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Lidera.