Deflacija kao krizna tema javnosti se pokušala nametnuti nekoliko puta. Prvi put još u travnju 2014., prve godine koju je službeno obilježila. Bez uspjeha. Možda i zato što HUP nije inzistirao na njoj.
Poduzetnici su bili i ostali orijentirani prije svega prema državi kao normativu koji ne postavlja dobar poduzetnički okvir. Kad bi država odlučila postati propoduzetničkom, misle kako bi sve bilo lakše rješivo. Čak se i te 2014. kao glavna tema okrugloga stola umjesto deflacije probio – javni dug. No cijene su nastavile padati pa u deflaciji službeno živimo više od dvije godine. Istina, nije riječ o japanskih deset, ali za devastiranu hrvatsku ekonomiju, jedinu koja se u EU ne uspijeva oporaviti, i dvije su godine previše.
Slaba je utjeha to što fenomen deflacije dijelimo s ostatkom Unije – glavnim vanjskotrgovinskim partnerom s čijega se tržišta svaka pojava prije ili poslije prelije na naše – koja se također svih kriznih godina batrga u recesiji i stagnaciji. Podaci kažu kako se godišnja stopa inflacije u EU, mjerena indeksom potrošačkih cijena, s 0,2 posto u prosincu 2015. smanjila na nula posto u lipnju ove godine. To je posljedica većeg doprinosa cijena energije koje nastavljaju padati, baš kao što padaju cijene neprerađenih prehrambenih proizvoda i usluga. Usporavanje stope inflacije zabilježeno je u 15 zemalja, stagnacija u pet zemalja, a negativnu godišnju stopu inflacije imalo je 13 zemalja. No u usporedbi s drugim zemljama veći godišnji pad cijena od Hrvatske imaju samo Cipar i Bugarska. Jedno je od objašnjenja, kažu u HNB-u, struktura hrvatske potrošačke košarice u kojoj su više zastupljeni hrana i energija, upravo komponente koje su najviše pojeftinile.
Iako većina ekonomista, a ni HNB koji se, među ostalim, bavi kontrolom cijena, pad cijena zasad ne smatra vrućom temom, Zvonimir Savić, prvo analitičko pero HGK, potvrđuje da nam se deflacija doista događa. I da nije bezazlena.
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera.