Ministar zdravlja Rajko Ostojić priznao je poraz i objavio da odustaje od uvođenja smjenskog rada u bolnicama. Dva mjeseca eksperimentiranja sa smjenama rezultirala su još duljim listama čekanja na bolničke zahvate od onih koje su postojale prije toga i zbog čega se ušlo u takav eksperiment. Ministar Ostojić sada je postupio mudro i odustao od smjenskog rada, jer kaže da je analiza u zadnjih mjesec i pol pokazala da nova organizacija ne funkcionira.
To ministra, međutim, ne amnestira od odgovornosti za uvođenje tog eksperimenta, u kojeg se očito ušlo bez prethodno napravljenih analiza i projekcija, koje bi, da su napravljene, vjerojatno nedvosmisleno pokazale kakve će nova organizacija rada u bolnicama sve posljedice imati. Ministra Ostojića od odgovornosti ne amnestira ni to što je uobičajena praksa da se bilo kakvo uvođenje organizacijskih promjena na svim razinama državne uprave radi bez prethodno dobro pripremljenih analiza i projekcija. I zbog toga su sve naše reforme unaprijed osuđene na propast.
Organizacija poslovanja ključni je problem svih državnih institucija. Ništa ne funkcionira kako bi trebalo, a nitko nema petlje, snage i stručnog znanja suočiti se s tim problemom. Kada govorimo o potrebi reforme državne uprave, uglavnom svi govorimo napamet. Poneki će bivši ministar priznati da se zabezeknuo kada je shvatio da svojom vlastitiom administracijom ne može upravljati, da se ništa ne može napraviti, jer su stvari postavljene tako da se ništa ne može napraviti. Aktualni ministri o tome šute. Javnost se zavarava da je dovoljno da na čelo neke institucije, uključujući Vladu, dođe ‘novi šerif‘ koji samo treba biti dovoljno odlučan i da će se stvari riješiti. Neće!
Ne možemo pobjeći od činjenice da su hrvatske državne institucije početkom ‘90-tih bile osnivane prilično stihijski, bez reda i sustava. S vremenom je stihijska organizacija njihova djelovanja regulirana i ‘zabetonirana‘. Ljudi u njima i sami vide da stvari ne valjaju, ali, eto, više se tu ništa ne može jer je sve to pokriveno zakonima, propisima, pravilnicima... Dio tih ljudi imao je priliku vidjeti kako to funkcionira u drugim zemljama i oduševljeni su onime što su vidjeli. Nedavno sam pokušala dogovoriti termin za sastanak s jednim saborskim zastupnikom, koji se ispričavao svojom nepredvidivošću, jer nikada ne zna što će izletjeti s dnevnog reda sjednice, što će važnoga iznenada uletjeti, kada će iznenada biti sazvan sastanak nekog odbora i tako dalje. Oduševljeno mi priča kako je nedavno bio u Europarlametnu i tamo vidio da parlamentarci imaju kartice na kojima imaju točno utvrđen raspored obveza i točno mogu planirati svoje vrijeme. No, našem saborskom zastupniku čak nije ni palo na pamet da dovede u pitanje organizaciju po kojoj funkcionira Sabor i da predloži korjenitu promjenu. Da ne kažem - reformu. Jer, tu se ništa ne može, sve je pokriveno zakonima, propisima, pravilnicima...
Jest, organizacija rada ministarstava, Sabora, Vlade, škola, bolnica i svih drugih državnih institucija do u detalje je propisana. Jedan se propis nadovezuje na drugi, drugi na treći i tako u nedogled. Pa kada se krene s promjenom jednog malog segmenta, kada se bez analiza i projekcija u bolnice uvede smjenski rad a da se istovremeno ne promijene i svi drugi segmenti bez kojih smjenski rad dovede do novog kolapsa na listama čekanja, stvar mora propasti. Mogla bi se i u Saboru uvesti praksa da zastupnici nose kartice s točno utvrđenim rasporedom obveza, ali to bi bilo besmisleno ukoliko se Vlada prethodno ne reorganizira na način da prestane nenajavljeno slati zakonske prijedloge u hitan saborski postupak. Mogla bi i Vlada prestati s produkcijom hitnih prijedloga, ali za to bi ministarstva trebala unaprijed imati razrađen plan i hodogram pripremanja zakonskih prijedloga. Mogla bi pojedina ministarstva točno znati što im je u narednom razdoblju činiti, ali u tom bi slučaju morala imati...
Da skratim. U državnoj upravi potrebno je uspostaviti učinkovitu organizaciju rada. To nije posao za premijera ili ministre, već za stručnjake organizacije rada u državnoj upravi. Na premijeru i ministrima je da takve angažiraju i da njihove sheme realiziraju. Kada se to učini, neće biti moguće uvoditi smjenski rad u bolnice bez da su prethodno, a ne naknadno, napravljene analize i projekcije koje će iz toga proizaći posljedice.