Vjerujem da ljudi u anketama rjeđe govore ono što stvarno misle (ako uopće o zadanoj temi nešto misle), a češće ono za što smatraju da je prihvatljivo mišljenje. A prihvatljivo je ono mišljenje koje im nameću mediji. Pa ako u medijima dugo vremena nema hajke na GMO hranu, značajno pada skepticizam prema njoj.
Nedavno istraživanje agencije GfK pokazalo je da je udjel građana koji apsolutno odbijaju GMO proizvode spao na 51 posto, dok je u 2005. godini, kada se mnogo govorilo o GMO-u, takvih bilo 76 posto. Moguće je, naravno, da je na promjenu odnosa prema GMO hrani utjecala i kriza, kao što je kriza nedvojbeno utjecala na promjenu odnosa prema tzv. ‘zdravoj’ hrani.
Anketa je, naime, pokazala da eko-hranu u ovoj godini redovito ili često kupuje tek 9 posto ispitanika, što je pet posto manje nego lani. Smanjio se i segment povremenih kupaca eko-proizvoda, s 32 na 24 posto. Obzirom da su cijene takvim proizvodima u načelu tridesetak posto više od onih koji nisu deklarirani kao ‘eko’ više je nego očito koji je tome razlog.
Iz toga je lako izvući zaključak da će među proizvođačima hrane uslijed recesije stradati upravo oni koji su najranjiviji – pioniri u proizvodnji ‘eko’ hrane. Za sada je u Hrvatskoj oko 700 proizvođača s ekocertifikatom , a proizvodnja takve hrane odvija se na tek desetak tisuća hektara. Najpoznatiji je proizvođač Željko Mavrović, koji je ujedno i ‘maneken’ Zagrebačke banke.
I zato me sada jako, jako zanima kako će Mavrović prebroditi ovu recesiju i kako će se prema njemu postaviti banka koja ga financira i prati. Cijene više od prosjeka (no, dobro, uz još neke druge stvari) već su uništile SMS. Najveće prehrambene industrije tijekom su ove godine snižavale svoje cijene jer si to mogu priuštiti. Proizvođači ‘eko’ hrane to ne mogu.
Kako nema mnogo izgleda da će recesija iz Hrvatske otići i u narednih godinu dana tako su i njihovi izgledi da prežive upravo mizerni. Što im preostaje? Sjesti i plakati. I to zato što su prije nekoliko godina žestoko lobirali za zabranu uzgoja GMO hrane u Hrvatskoj. A možda bi ih upravo GMO hrana sada spasila od propasti. Možda bi se mogli preorijentirati na organsku proizvodnju GMO hrane, koja bi istovremeno mogla nositi oznaku ‘eko’ i imati nisku cijenu.