Ulagači, bježite što dalje od Hrvatske! To je poruka koju su ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak i predsjednik RH Ivo Josipović u srijedu preko svih medija poslali svakome tko je samo i pomislio da se sa svojim novcem pojavi kao strateški partner u bilo kojem projektu kojeg nudi hrvatska država. No, dobro, nisu to rekli baš tim riječima, ali je baš tako ispalo.
‘Protiv sam ukidanja rafinerije u Sisku‘, izjavio je predsjednik Josipović i objasnio da se odluke poput gašenja sisčake rafinere moraju donositi promatrajući cjelokupnu budućnost Ine. Protvi gašenja sisačke rafinerije je i ministar Vrdoljak. On pak poručuje MOL-u da je bolje da 400 milijuna kuna osiguranih za otpremnine u Sisku ulože u modernizaciju poslovanja i dizanje plaća. Predsjednik Josipović svojom je izjavom ostao na tragu onih koje mu osiguravaju visok rejting i dobre izglede da osvoji još jedan predsjednički mandat. Ministar Vrdoljak svojim je rezolutnim stavom oko rafinerije osvojio pokoji politički poen na terenu, iako to neće mnogo pomoći njegovoj stranici (HNS) da i nakon idućih parlamentarnih izbora uđe u Sabor.
Predsjednik i ministar možda nisu svjesni posljedica toga što se kao visoki državni dužnosnici izravno upliću u, nazovimo to tako, unutarnje transformacije jedne kompanije koja djeluje na otvorenom tržištu. Ako nisu svjesni, to je tragedija. Ako su svjesni, a namjerno to rade zbog glasova na izborima, onda je to katastrofa nesagledivih razmjera. Tko će normalan htjeti postati strateški partner Vladi jedne zemlje u kojoj predsjednik i ministar gospodarstva žele utjecati na to hoće li se neki pogon gasiti ili ne, primjerice, u kutinskoj Petrokemiji?
Ne bih se upuštala u paušalne procjene o tome je li MOL-ova namjera da ugasi sisačku rafineriju poslovno opravdana ili nije. Ne znam. Mnogo se o tome govorilo sa svih aspekata, ali ono što je ključno, hoće li ta rafinerija u budućnosti svom vlasniku donositi profit ili stvarati gubitke i oslabiti njegovu poziciju na tržištu, nije u javnosti dokumentirano. Možda predsjednik i ministar iz nekih svojih izvora imaju čvrsto dokumentirane studije koje pokazuju da sisačka rafinerija može biti profitabilna ali da je MOL ne želi zadržati iz nekih drugih razloga?
Istovremeno se očajnički traži spasitelj sa svježim kapitalom za kutinsku Petrokemiju, koja će bez takvoga otići u stečaj. Tko god to bio, (ukoliko se poučen slučajem sisačke rafinerije itko pojavi, a najvjerojatnije neće), taj će u Kutini imati strahovito mnogo posla, uključujući otpuštanje viška radnika i zatvaranje neperspektivnih dijelova tog industrijskog giganta. Hoćete se kladiti da će se aktivirati stožer za obranu Petrokemije i da će branitelji izaći na autocestu? Hoćete se kladiti da će svaki državni dužnosnik imati čvrst stav da u Petrokemiji ne treba nikoga otpustiti i da ne treba ništa zatvoriti?
Eh, kada bi se barem našlo stranih ulagača koji bi dali lovu a ne bi ništa mijenjali! Kao u varijaciji sna o idealnom turistu - pošalje novac za ljetovanje i ne pojavi se.