Kažu da demokracija ima svoju cijenu. Vjerojatno zato i bolje uspijeva u bogatijim nego siromašnim državama. Za siromašne je zemlje, a Hrvatska jest siromašna, demokracija ponešto preskupa. Cijena joj uvelike prelazi pravilo ‘value for money‘. Pogotovo kada se s njom neodgovorno poigrava svatko tko se toga sjeti.
Još me duša boli za onih šezdesetak milijuna kuna utrošenih na zadnji referendum. Toliko nas je stajalo da si ostvarimo željicu, koja nas je tako dugo i beskrajno mučila, da nam u Ustavu piše kako je brak životna zajednica žene i muškarca. Ispričavam se ako samo pogriješila redoslijed. Možda je ipak ispravna formulacija da je brak životna zajednica muškarca i žene, nisam više sigurna.
Nije prošlo ni pola godine od tog referenduma, praznika demokracije, kako mu tepaju, a već bi se opet htjelo praznikovati. Pa se krenulo u prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma protiv autsorsanja čistačica iz škola i bolnica. ‘Potpišite! Moramo nešto učiniti za tete čistačice!‘, zaziva djevojka sa štanda za prikupljanje potpisa. I ljudi potpisuju. Možda je netko od njih i svjestan da njegov potpis vodi prema tome da se iz državnog proračuna izdvoji novih šezdeset milijuna kuna za provođenje referenduma, ali ne mari. Nije njegov novac. A nešto moramo učiniti za tete čistačice!
Ne mare za tih šezdeset milijuna kuna niti sindikati koji su pokrenuli akciju. Nije to njihov novac. Njihova je samo računica - ako tete čistačice, posljednje uzdanice sindikalne članarine, budu autsorsane, bit će manje članarine. Jer, u biti, jedina razlika između čistačica koje plaću dobivaju od škole i bolnice i onih koje bi čistile škole i bolnice a bile zaposlene u privatnim tvrtkama jest u tome što će tete čistačice dobro promisliti hoće li i kod privatnog poslodavca pristati da im se sindikalna članarina automatski skida s plaće.
Što je najgore, ne mare za tih šezdeset milijuna kuna niti u Vladi. Oni su naprosto svjesni toga da demokracija ima svoju cijenu. Da su manje svjesni toga, možda bi potpredsjednica Vlade Milanka Opačić uprla iz petnih žila da objasni javnosti zašto je pametno autosorsati čistačice i što će sa svakom od njih pojedinačno biti. Koliko vidim iz televizijskih priloga u kojima tete čistačice govore zašto su protiv toga da ubuduće umjesto na plaći škole ili bolnice budu na plaći ozloglašenih privatnika, sve se svodi na strah da će ih ‘privatnik tjerati da rade više nego sada‘. Pa da se to ne bi slučajno dogodilo, hajmo mi lijepo potrošiti šezdeset milijuna kuna na praznik demokracije kako bi tete čistačice u državnim školama i državnim bolnicama mogle i dalje koristiti ofucanu državnu krpu i otrcanu državnu metlu. Čisto sumnjam da će u državnom proračunu nakon još jednog referenduma ostati novca za nove krpe i metle. A velika je vjerojatnost da neće biti niti dovoljno novca za plaće tetama čistačicama. Ha, čujte, demokracija ima svoju cijenu!