Kako god završila priča s USKOK-ovom istragom o okolnostima pod kojima je Đuro Gavrilović došao u posjed petrinjske mesne industrije, smrdjet će do neba. Bilo da se pokaže da je Gavrilović kriv, bilo da se dokaže da je nevin, smrad je neizbježan.
Kada je na samom početku rata objavljeno da je Đuro Gavrilović za svega 3,3 milijuna njemačkih maraka kupio petrinjsku tvrtku, čija je knjigovodstvena vrijednost u tom trenutku bila dvadesetak puta veća, smatrala sam da je to prilično ispravno. U tom je trenutku Petrinja bila okupirana, nitko nije znao što se u tvrtki događa, a i kako će sve to i kada završiti bila je samo stvar nagađanja. U takvim okolnostima mi je izgledalo prilično hrabro hrvatskoj državi dati 3,3 milijuna maraka za nešto za što ne znaš ni kada ćeš to dobiti niti u kakvom će to stanju biti. Naravno, to je moje mišljenje bilo temeljeno na uvjerenju da je austrijski državljanin Đuro Gavrilović uplatio svojih 3,3 milijuna maraka (što u ono vrijeme i nije bilo tako malo, bez obzira na knjigovodstvenu vrijednost tvrtke) na račun hrvatske države.
No, sada USKOK kaže da MI Gavrilović nije kupljen Gavrilovićevim novcem već novcem s jednog od računa koji su bili otvoreni u austrijskim bankama a na koje se slijevao novac kojeg su hrvatski iseljenici po cijelom svijetu skupljali za kupnju oružja za obranu Hrvatske. Ako je to točno, Đuro Gavrilović je ne samo ratni profiter nego i ljiga od čovjeka. Ako je to točno, ondašnji ministar financija Jozo Martinović, koji mu je to navodno omogućio, trebao bi biti posthumno proglašen sudionikom u ratnom zločinu, jer je u jesen 1991. godine novac namijenjen obrani Hrvatske dao Gavriloviću. Ako je to točno, smrad iz ovog slučaja neće se zaustaviti u Petrinji. Cijela će zemlja biti okužena.
Možda je Gavrilović u ovoj priči samo zec, čijim se istjeravanjem iz crne rupe koja je početkom rata progutala poprilično milijuna maraka i dolara skupljanih za obranu zemlje, želi istjerati neka krupnija zvjerka. Ako je i tako, na Đuri Gavriloviću će zauvijek ostati ljaga ratnog profiterstva.No, što ako se ustanovi da to nije točno? Što ako Đuro Gavrilović u istražnom ili sudskom postupku dokaže da je petrinjsku tvrtku platio vlastitim novcem? U tom će slučaju smrdjeti u USKOK-u i to tako da se još godinama nitko neće usuditi taknuti u taj smrad. A još kad Đuro Gavrilović, ukoliko dokaže da je istraga protiv njega neutemeljena, potegne pitanje odštetnog zahtjeva...