Priznajem, što imam manje novaca za potrošnju to sam razmaženiji kupac. Kako mi se tanji lisnica, tako mi rastu zahtjevi prema mjestu gdje ću svoje novčiće potrošiti. Moj omiljeni supermarket mnogo je uložio u to da me stimulira na vjernost, no, otišla sam kod konkurencije, koja me stimulira time što ima garažu. Na ovim vrućinama ne pada mi napamet parkirati na otvorenom. Sorry. Žao mi je, ali idem tamo gdje će mi auto biti u hladu. I gdje je i cijeli dućan ugodno rashlađen.
Stvar je u tome da imam golemu mogućnost izbora. I ta mogućnost raste iz dana u dan s novim kvadratima šoping centara. Sve ih je više i sve više mi pogoduju u razvoju moje razmaženosti. No, moja razmaženost ugodnim uvjetima kupnje još nije dosegla vrhunac. To će se dogoditi tek kada mi bude ponuđena golema mogućnost izbora on-line kupnje. Jedno nedavno istraživanje agencije GfK (provedeno, doduše, u Njemačkoj, ali to ništa ne mijenja na stvari) govori mi da sam s takvim pristupom šopingu u europskom trendu. Rezultati njemačkog ‘Online Shopping Survay -2010.‘ pokazali su da je lani robu i usluge putem Interneta kupovalo 34,1 milijun Nijemaca, što je 2,2 milijuna više nego godinu ranije.
GfK navodi da danas u Njemačkoj 81 posto populacije u dobi između 14 i 69 godina koristi internet, a čak ih 60 posto barem nešto kupuje putem interneta. U zadnjih pet godina, rast internetskih kupaca iznosi 33 posto. Osobito mi je zanimljiv podatak da je kod mojih skorih vršnjaka, odnosno populacije starije od 50 godina, 60 posto korisnika interneta te da ih on-line kupuje njih 40 posto. Ovaj je segment u Njemačkoj u zadnjih pet godina porastao za 88 posto, a ocjenjuje se da ima i dalje dobru perspektivu rasta.
U Hrvatskoj situacija još uvijek ide u korist onih koji grade nove šoping centre i ne fokusiraju se na on-line prodaju jer naviku kupnje preko interneta ima tek desetak posto njegovih korisnika, dok su kod starijih od 50 godina kupnje zasutpljene kod manje od 3 posto korisnika interneta. Svejedno, upozoravam da ću već iduće godine upasti u ovu kategoriju i da ću, jednako kao i niz drugih pripadnika moje generacije, drastično utjecati na povećanje tog postotka. I ujedno drastično utjecati na pad postotka onih koji fizički obilaze dućane.
Što više investitori ulažu u nove preskupe kvadrate to se ja više okrećem prema prema onom kvadratu svoje dnevne sobe na kojemu je smješteno računalo. Zašto da uopće više gubim vrijeme obilazeći dućane kada mi se nudi on-line kupnja? Dakle, postaje mi sve manje važno koji dućan ima, a koji nema garažu i rashlađeni prostor, a sve mi je važnije koji dućan ima on-line prodaju. Oni koji je nemaju, sve me manje zanimaju. Bez obzira na to koliko imaju realnih kvadrata i koliko su u njih uložili. Sorry. Žao mi je. U dućane ću u budućnosti odlaziti jednakom učestalošću i sa sličnim motivima s kojima sada obilazim muzeje. Rijetko i zbog radoznalosti. I pri tom kupiti tek kakav suvenir. Ako i njega ne naručim on-line.