Ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović poručio je kako će se osobno založiti za nadoknadu cjelokupne štete koja je proizašla zbog ‘prevara pohlepne korporacije‘.
Riječ je, naravno, o nepravilnostima vezanim za softver za optimiziranje dušikovih oksida Volkswagenovih vozila. U Hrvatskoj će biti besplatno servisirana 26.457 vozila, što znači da će te troškove snositi VW. Ministar je Zmajlović bio jako oštar kad je u pitanju ova ‘pohlepna korporacija‘ izjavivši još i: ‘Građani Hrvatske i kupci spornih automobila nisu krivi što ih je proizvođač obmanuo, prevario i prodao im skupe proizvode s lažnim deklaracijama. Financijsku štetu treba podnijeti onaj tko je varao, a ne građani koji su skupo platili svoje automobile.‘
‘Neka prvi baci kamen onaj tko je bez grijeha‘, tvrdi se da je to onomad rekao Isus da bi spasio Mariju Magdalenu.
Mogli bismo nešto slično reći i za ministre u hrvatskoj vladi, i to ne samo ovoj, nego i ranijima. Koliko su samo puta donosili kojekakve odluke koje su ukazivale na rastrošnost državnih organa. Baš je dobar primjer ministar Zmajlović koji je u aferi Zagreb Tower preseljenjem njegovog ministarstva, ali i nalogom da to isto učini i Fond za zaštitu okoliša pokazao kako se neodgovorno ponašaju oni kojima smo povjerili da troše naše novce za boljitak svih nas. Ministar je tvrdio da će se takvim preseljenjem uštedjeti godišnje 3,5 milijuna kuna, no ugovori koje su mediji objavili, pa čak i oni tajni (primjerice o plaćanju održavanja skupljem za četiri milijuna kuna nego dosad), pokazuju da je to vrlo upitno, odnosno teško nam je povjerovati u to jer matematika je moćna nauka. Čak i da je ministar u pravu, njegov ogromni ured od 112 četvornih metara primjereniji je za nekog privatnog biznismena tipa Todorića ili Tedeschog nego za visokog državnog dužnosnika. Neki su ga napali i zbog kupaonice, no osobno mislim da je to najmanji problem jer treba uzeti u obzir da je ministar po prirodi stvari prezaposlen i nema baš mnogo vremena otići u stan kako bi se istuširao. Ipak, njegova pohlepnost za komocijom slična je pohlepnosti kompanije VW, a k tome i bacanje novaca poreznih obveznika slično je krađi novaca koju je VW napravio s ekološkim serverom.
No između VW-a i državnih dužnosnika (tu mislim i na one bivše iz HDZ-a) postoji i bitna razlika. Ne samo da su promptno smijenili sve odgovorne u VW-u, nego je ta kompanija odlučila snositi troškove servisiranja za 11 milijuna vozila njezine marke diljem svijeta. Dakle, kompanija je pogriješila i kompanija će i snositi troškove koji će biti daleko veći od servisiranja, jer će trebati vratiti povjerenje kupaca u tog automobilskog diva. Tu su odluku već donijeli i nije im trebao autoritet ministra da tako urade.
A kada su to naši političari bili smijenjeni zbog neodgovornog rada? Vrlo rijetko, a da ne govorim o tome da nikad nisu platili iz svoga džepa za sve krive odluke koje su donosili, primjerice za ugovore kojima je država plaćala robu ili usluge koji su bili višestruko viši nego što je realna cijena. Upravo je dobar primjer ministar Zmajlović i po mome mišljenju, on nema moralno pravo kritizirati kompaniju VW. Ali ne samo to. Žalosno je da je ministar Zmajlović VW kritizirao ne zbog istjerivanja pravde, nego zbog toga što idu izbori, pa je to prilika da se oplete koga god se može. Time je njegova reakcija još nemoralnija.