Dukat je na jučerašnjoj konferenciji za novinare predstavio novu nišu pomoću koje će se pokušati probiti na svjetska tržišta.
Generalni direktor Dukata Alen Fontana rekao je ‘kako je uska specijalizacija ono što hrvatske tvrtke može održati i pomoći im u borbi s konkurencijom. Naime, teško je biti konkurentan na svjetskoj razini jer nam nedostaju količine, ali može se biti konkurentan sa specifičnim proizvodima’.
Naravno, Fontana nije otkrio toplu vodu, no ono što Dukat ističe u odnosu na mnoge hrvatske tvrtke to je da se topla voda i koristi. U svom novinarskom radu nailazio sam mnogo puta na one poduzetnike koji su samo jadikovali i čekali da im država ponudi poticaje ili pak na neki drugi način pomogne. Puno je manje onih, poput Dukata, koji su sami zasukali rukave i osmislili nešto novo, nešto specifično. Jer Fontana dobro kaže, nemamo dovoljno količina da bismo konkurirali svjetskim korporacijama na stranim tržištima.
Nedavno sam razgovarao s direktorom jedne domaće kompanije koji ne želi da mu, iz nekih njemu poznatih razloga, spominjem ime, a koji mi je rekao kako Rusi traže toliku količinu cikorije da je u Hrvatskoj ne možemo proizvesti. Zato će Rusi potražiti cikoriju od drugih, iako bi to mogla biti jedna lijepa priča.
Dakle, premali smo u mnogo čemu, a ponašamo se kao da se cijeli svijet vrti oko nas i da bi trebao slušati samo ono što mi mislimo. Međutim, kod nas ne samo da se poduzetnicima ne da razmišljati i stvoriti neku ideju, već radimo i u korist svoje štete. Bivši državni tajnik u ministarstvu poljoprivrede i donedavni izvršni direktor za poljoprivredu u Agrokoru Krešimir Kuterovac kaže da je kod nas problem i u tome što smo jalni pa zato u Hrvatskoj nema baš mnogo uspjelih klastera i zadruga kao u svijetu. Ima tu, doduše i nekih zakonskih prepreka, ali Kuterovac nije daleko od istine.
Dakle, nit razmišljamo baš previše inovativno, niti se trudimo zarad vlastitog interesa udružiti se s nekim i poboljšati svoju ponudu na tržištu. E sad, da malo banaliziram stvar. Zamislimo da su se naši poljoprivrednici već udružili u nekakvu zadrugu i zamislimo da već dugi niz godina suradnja unutar zadruge štima. Odluče se proizvoditi cikoriju, no Rusima to nije dovoljno. Međutim, što ih sprečava da se udruže s kolegama u Mađarskoj, tj. pronađu tamo neku veliku zadrugu te počnu proizvoditi cikoriju i zajedno nastupe na ruskom tržištu. A da ne kažem da krenu sami u preradu svojih proizvoda, kao što je to napravila orahovička zadruga Eurovoće. Ma kakvi, tko će se latiti tog posla da se nešto napravi.
Dakle, niti imamo želje za udruživanjem, niti imamo ideja, niti nam se da to raditi, a niti imamo strpljenja čekati rezultate istraživanja kako bismo imali neki specifičan proizvod. U Dukatu mnogo toga zamjeraju Ministarstvu poljoprivrede, no što bi bilo da su samo tapkali u mjestu i čekali da im država nešto uradi. Ovako, Dukat je uložio 6,6 milijuna kuna i potrošio tri godine razvijajući mliječne deserte u 10 različitih voćnih okusa koje će izvoziti u 17 dalekih zemalja. S obzirom da nam je i izvoz slaba točka, vrijedi i navesti koja su to tržišta: Laos, Burkina Faso, Kongo, Nova Kaledonija, Gvadalupe, Nigerija, Kambodža, Senegal, Kuvajt, Obala Bjelokosti, Gabon, Niger, Reunion, Džibuti, Maldivi, Malezija i Francuska Polinezija.To se tako radi. Naravno da se male tvrtke i poljoprivredna gospodarstva ne mogu mjeriti s Dukatom, ali im je Dukat primjer kako naći izlaz iz zasićenog tržišta. Za male tvrtke to je jedini izlaz iz krize.