U intervju u novom broju Lidera Milan Deskar Škrbić kaže kako ministar Slavko Linić od početka nije imao podršku Vlade, prije svih premijera Zorana Milanovića.
Navodi kako je Linić mogao samo čekati tadašnjeg ministra gospodarstva Radimira Čačića da iznese svoje preambiciozne investicijske planove pa da proračun prilagodi tome. Tako se dogodilo da su proračuni za 2012. i 2013. skrojeni na temelju (ne)očekivanih velikih investicija, pa je Vlada manje pažnje obratila na uštede. Kako nije bilo investicija, Liniću tako, objašnjava Deskar Škrbić, ništa drugo nije preostalo nego da pritišće porezne obveznike. Možemo mi pričati o Slavku Liniću ovo ili ono, međutim taj čovjek u ovom trenutku radi jedan od najtežih poslova u zemlji i kao što sam već napisao za ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Sinišu Hajdaša Dončića, ostatak Vlade nije tako brz u promjenama, pa ni njih dvojica ne mogu učiniti čuda.
Sad će Vlada morati ubaciti u šestu brzinu želi li ispuniti trogodišnji uvjet Europske komisije vezano za postupak prekomjernog deficita. Štednja na rashodovnoj strani, iako je potrebna, od sada će biti još manje učinkovita jer će love sve više nedostajati. Pojavljuju se razna nagađanja, od onih da će se oporezovati čak i štednja, što je zaista suludo jer bi se moglo dogoditi da štediše svoje novce prebace u banke van Hrvatske. No iskustvo nas uči da više ništa nije sigurno i ne bi nas trebalo iznenaditi ako se takvo što dogodi, jer je situacija preozbiljna. Linić je rekao da EU ima razumijevanja za situaciju u Hrvatskoj, no sigurno je da neće dovijeka trpiti Milanovićevu vladu nastavi li sa svojom nedjelotvornosti.
Oporezivanje štednje ekstremni je potencijalni potez Vlade, no izvjesnije je, kako mediji pišu, da će Vlada krenuti u rasprodaju svega što može i spominje se prodaja 40 tvrtki koje u (su)vlasništvu ima država. Još je izvjesnije da će te tvrtke biti prodane za malu lovu, da ne kažem budzašto, na što nam sugerira aktualni postupak prodaje HPB-a i Croatia osiguranja. Doduše, prema najavama Vlada će vjerovatno danas odbiti najnoviju sniženu ponudu Erste banke za HPB, no vele upućeni, ni prvotna ponuda od 130 milijuna eura nije bila ni izbliza tako dobra kao što bi mogla. A Vlada bi je, vjerovatno prihvatila. Dok se provede postupak nad spomenutih 40 tvrtki, situacija će biti još i gora, a uz to radi se o gubitašima, pa je razumno očekivati da ćemo za te tvrtke dobiti tek nešto sitno.
To ni izbliza neće biti dovoljno, a već možemo unaprijed reći kako će se pojaviti dežurni kritičari koji će napadati Vladu zbog rasprodaje i vrlo vjerovatnog novog gubitka radnih mjesta. Posebno se može očekivati od desnice predvođene HDZ-om kako će ovu Vladu opet proglasiti nenarodnom, koristeći argument rasprodaje i gubitka radnih mjesta, pri čemu termin ‘nenarodna’ asocira na totalitarnu, da ne kažem veleizdajničku vlast kojoj Hrvatska nije u srcu. HDZ, pokazao je to u ove dvije godine, i ne zna kako bi drukčije oponirao Vladi. No trebamo se zapitati što je drugo i preostalo. Vlada je, uz HDZ-ovo kriminalno nasljeđe, zaista loše obavila posao u ove dvije godine mandata i sad se dovela u situaciju da joj je EK nad glavom i mora sprovesti ono što je već odavno trebala započeti. A to je, uz štednju, rasprodaja i dodatni porezni pritisci. Nije to najžalosnije. Najžalosnije je što bi ovu Vladu zaista trebalo smijeniti i dovesti uglavnom nove ljude, ali kad pogledam tko je u opoziciji, izgubim svaku nadu.