Poštar zvoni dva puta, Bog pomaže tri puta, a guverner HNB-a upozorava četiri puta. Godišnje. I to očito nije dovoljno. Naime, iako je u svojim obraćanjima javnosti Željko Rohatinski vrlo jasno svaki put izrekao svoje mišljenje o fiskalnoj politici i lošem obrascu skupog zaduživanja koje vladajući uporno primjenjuju za nagradu je primio kritiku da nije na vrijeme upozorio na nužnost pomoći Međunarodnog monetarnog fonda.
Na nedavno održanoj konferenciji Zagrebačke burze Rohatinski je ponovno upozorio kako je dosadašnji oporavak bio vrlo krhak, s niskim investicijama privatnog sektora i bez značajnih promjena na tržištu rada te istaknuo kako ključnu ulogu ima fiskalna politika te da je potreban njen visok kredibilitet. Štoviše, rekao je kako je zaprijetila opasnost moratorija na vanjske obaveze, a iako nije smatrao da je potrebno obratiti se MMF-u, danas kaže da je to greška. No, teško da je to njegova greška. Njegova greška može biti to što se nadao da će Vlada krenuti s reformama. Monetarna i fiskalna politika u Hrvatskoj nisu usklađene, i to stvarno više nije vijest.
Guverner, doduše nije jasno i glasno zazivao MMF, no samo zato što se nadao da će zemlja sama provesti potrebne reforme. Shvatio je sada da je vrag odnio šalu i da koliko god je mislio da je jasno opisao situaciju u zemlji neki ga uporno nisu htjeli čuti.Naime, upozoravao je guverner u nekoliko prilika da ukoliko se nastavi zaduživanje jedino rješenje će biti traženje pomoći od MMF-a, no uz napomenu da aranžman MMF-a nije rješenje jer neće donijeti novac za financiranje tržišta već eventualno novac za financiranje eksterne likvidnosti. Napominjao je i kako Hrvatskoj stand-by aranžman može poslužiti samo kao alibi za donošenje nepopularnih mjera, koje su nam već poznate i koje bolje da donesemo sami. Rekao je Rohatinski da zahtjevi koje bi u tom slučaju MMF postavio pred Hrvatsku ne bi u suštini bili različiti od onoga za što i sami znamo da je u takvim situacijama potrebno poduzeti. Pametnome dosta.
No, valjda ekonomiju u ovoj zemlji ipak bolje razumiju dobitnici nagrade ženskog časopisa Glamur za ‘jednu od 18 predsjednica država ili vlade u svijetu‘, nego oni koji su dobili nagradu Financial Timesa za ‘najboljeg guvernera Europe i najboljeg centralnog bankara godine 2008. u globalnim razmjerima‘. Što je bolja referenca ‘neustrašiva borba s vladinom korupcijom, domaćim nasiljem i sa spolnim stereotipom u školama‘ ili ‘povjerenje tržišta u postupanje guvernera i u djelovanje HNB-a u teškim vremenima‘?