Jednom sam već rekao, nema kod nas smisla više pisati o politici deviznog tečaja. Tu su stvari zacementirane, sada, čini se, i definitivno. Novi-stari guverner Boris Vujčić izabran je na novi mandat. Ništa se neće mijenjati sljedećih šest godina. Branit će se ‘status quo‘ i dalje biti nespreman shvatiti i prihvatiti stvarnost. Jer treba zaštititi one, uključujući državu, koji su se zadužili u stranoj valuti ili uz valutnu klauzulu i ‘šlus‘ – tu se ništa ne može napraviti.
I tako je to: HNB je tu da održi tečaj stabilnim i da što prije uvede euro, monetarna politika cilj je za sebe, a ne sredstvo za postizanje blagostanja i socijalne države. A velik dio pučanstva živi loše, gube se radna mjesta i cijele obitelji odlaze.
>>>Vujčić: Ove i iduće godine stope rasta BDP-a ispod 3 posto
Proteklog desetljeća velikim dijelom i zbog toga izgubili smo oko 200 tisuća radnih mjesta, recesija je trajala predugih šest godina, a koliko je samo BDP-a svih tih godina otišlo u nepovrat, tek bi trebalo izračunati. Guske su u magli već (pre)dugo i još će se nalutati.
Između lubenica i hrastova
No da ipak treba reći i ponoviti, ponukale su me dvije ‘prizemne‘ vijesti. Jedna je iz prošlog broja Lidera: 25 tona lubenica uzgajivača iz Županje bačenih po cesti. Jer ih nitko neće kupiti, a na policama trgovačkih lanaca nude se lubenice iz Maroka, Albanije, Grčke. Jedan njegov kolega, ili bolje reći supatnik, to je opisao na sljedeći način: ‘S jedne strane potiču te da proizvedeš, a kad to napraviš, onda nemaš kamo s time ili je cijena smiješno niska jer ima jeftine uvozne robe.‘
O složenim međusobnim odnosima niza parametara ovisi hoćete li više ili manje izvoziti i uvoziti, otvarati i gubiti radna mjesta. Neke je moguće mijenjati u hodu, neki traže dulji rok, na neke možete utjecati, a na neke ne.
I druga vijest: tri slavonska župana na TV-u, a povodu sjednice Vlade u Vinkovcima, izjavljuju da nemaju odgovora na to zašto ljudi u našemu najvećem prerađivaču i izvozniku glasovitog slavonskog hrasta imaju plaće od 2800 do 3200 kuna. Znamo da je to premalo, kažu, i ljudi da bi osigurali pristojan život odlaze u Njemačku i Irsku. Ali što učiniti da se to ne događa, to ne znaju, a čini se da ih i nije previše briga. Nadaju se tek, nemušto, da će tu neke porezne olakšice i europski fondovi popraviti stvar.
>>>HNB ostvario manjak prihoda nad rashodima od 2,55 milijardi kuna
No izraz njihova lica odavao je da u to baš i nisu uvjereni. Da se razumijemo, nisam ja protiv poreznih olakšica i europskih fondova, nisam ni protiv onih koji su zaduženi u eurima i treba razumno voditi računa o njihovu položaju, ali protiv toga sam da ljudi ne mogu prodati svoje proizvode, da rade za nadnicu koja ne osigurava pristojan život i da svoju sreću traže u inozemstvu. To su pitanja koja treba rješavati spletom i finim doziranjem ekonomskih politika, s odlučnošću i znanjem.
Uravnotežena tablica ciljeva
Mnogo je determinanti koje određuju smjer i obujam vanjske trgovine jedne zemlje. Prvo, tu su one, nazovimo ih tako, ugrađene, dugotrajnije: institucionalni okviri, uvjeti (lakoća poslovanja, koja uključuje stupanj birokratiziranosti, kvalitetu sudstva i kontrolu korupcije), obrazovni sustav, tehnološka razina nacije i, još dublje, kultura poduzetništva zemlje. Tu su cijene infrastrukturnih usluga, energije, nafte, širokopojasnog interneta.
HNB je tu da održi tečaj stabilnim i da što prije uvede euro, monetarna politika cilj je za sebe, a ne sredstvo za postizanje blagostanja i socijalne države. A velik dio pučanstva živi loše, gube se radna mjesta i cijele obitelji odlaze.
Zatim imamo one interne, koje utječu na individualnu produktivnost poduzeća: njihovo znanje i kompetencije, tehnološka razina i inovacije, politika plaća, dizajn, marketing, poznavanje svijeta, ako hoćete, i strast za posao. Tu je i ona eksterna komponenta, konjunktura u inozemstvu o kojoj ovisi koliko će od nas kupiti. Tu su i gospodarska diplomacija, pomaganje u nastupu u inozemstvu, kreditiranje izvoza i osiguranje od nekomercijalnih rizika te europski fondovi.
I, napokon, tu su i opće determinante koje u pravilu vrijede za sve: tečajna, fiskalna (porezi, doprinosi, parafiskalni nameti, carine) i monetarna (visina kamate i lakoća dobivanja kredita). Eto, o spletu i složenim međusobnim odnosima tih (i drugih nespomenutih) parametara ovisi hoćete li više ili manje izvoziti i uvoziti (otvarati i gubiti radna mjesta).
>>>Svakog dana iz Hrvatske se iseljava 180 osoba
Neke je moguće mijenjati u hodu, neki traže dulji rok, na neke možete utjecati, a na neke ne. Ali morate znati kako stojite na svim tim područjima i na osnovi toga djelovati i kao rezultat otvarati radna mjesta i povećavati blagostanje. Norton i Kaplan napravili bi ‘balanced scorecard‘ – uravnoteženu tablicu determinanti i uz njih vezanih ciljeva.
Nema mjesta za daljnje elaboriranje pa zaključno napišimo samo to da ako na kratki, pa i srednji rok ne možete sniziti cijene ‘inputa‘ u odnosu na konkurenciju (plaće, infrastrukturne usluge, poreze, kamate, tehnološku razinu, produktivnost, institucionalne okvire, lakoću poslovanja itd.), jedino fino ugađanje tečaja nacionalne valute može osigurati ravnotežu između izvoza i uvoza, a onda i zaposlenost u zemlji.