Potaknut nedavnom analizom prof. Ive Bičanića ‘Zašto Vlada nudi građanima jednosmjernu kartu za Irsku‘ u kojoj spominje nekadašnji Zavod za makroekonomske analize i prognoze ili Zavod za društveno planiranje, kako se prethodno zvao, osjećam potrebu da o tome državnom uredu kažem nekoliko riječi. Iz prve ruke jer sam u Zavodu proveo velik i lijep dio radne karijere.
>>> Miodrag Šajatović: Bruxelles od Hrvatske traži državno planiranje. Pa kako to?
Zavod je kompleksno i međuovisno pratio i analizirao gospodarsku konjunkturu (makroekonomske analize i prognoze), kretanja po pojedinim industrijama (toliko detaljno da ste znali ne samo što se općenito događa u pojedinoj djelatnosti nego i to da je u nekoj tvornici izgubljeno nekoliko radnih mjesta), regionalni razvoj i kretanja u društvenim djelatnostima. O tome je davao tromjesečne preglede i analize kretanja koje su bile podloge za odlučivanje u Saboru, a bile su i široko dostupne, tiskane u tadašnjemu Delegatskom vjesniku. Zavod je izrađivao podloge i prijedloge ekonomskih politika i srednjoročne i dugoročne planove razvoja.
Što smo očekivali...
Novoj vlasti nisu trebala relevantna upozorenja da se zbog zemljišta ne smije uništavati industrija, da se prejakom kunom uništava zaposlenost, da u nerestrukturiranu brodogradnju ne treba ulijevati novac...
Pružao je stručnost i transparentnost. Jasno, onoliko koliko su dopuštale okolnosti, ali, nedvojbeno, ljestvica je bila visoko postavljena. Politika je Zavod ako ne uvijek uvažavala, a ono itekako slušala. Imao je on svoje dobre, ali i lošije strane. Bilo je tu ograničenja. Naravno, niste mogli izravno napisati da je inflacija posljedica tiskanja novca (mekoga budžetskog ograničenja) ili da pojedinim poduzećima i djelatnostima ne treba treba pomagati kontinuiranim financijskim injekcijama. Sve do onoga banalnog da nismo smjeli napisati ‘hrvatsko gospodarstvo‘, nego ‘privreda Hrvatske‘. I mi u Zavodu bili smo frustrirani kad nas se nije slušalo i kad se ekonomska politika nije vodila kao što smo sugerirali i za što smo se kao Republika zauzimali na saveznoj razini, primjerice kad je bila riječ o kapitalnim investicijama, uporabi i podjeli doprinosa za nerazvijene, raspodjeli deviznih kvota, tečajnoj politici i suludu sustavu poticanja izvoza.
>>> Beljak oprao Vladu: Ti ljudi doista ne znaju što rade
Bilo je tu svega, ali, usudim se reći, davali smo sve od sebe u danim okvirima. Da smo bili zadovoljni statusom, nismo, i zaista smo se nadali da će s promjenom društveno-političkog uređenja biti poboljšanja. Nadali smo se da će u građanskoj, kapitalističkoj Hrvatskoj stvari ići nabolje – u smjeru demokracije, poštovanja tržišnih načela, privatizacije i samostalnosti gospodarskih subjekata, ekonomičnosti i djelotvornosti u njihovu poslovanju. I da će naše analize biti kvalitetnije, profesionalnije. Da ćemo dobiti novu literaturu, ići na usavršavanje u inozemstvo, da će nam doći strani eksperti. No dogodilo se ono što nismo očekivali.
... a što se zaista dogodilo
U javnosti su se kao tumači ekonomskih kretanja u međuvremenu nametnuli ekonomisti poslovnih banaka. Ekonomsku zbilju, njezine determinante i očekivana kretanja, htjeli ili ne, ipak tumače s gledišta interesa svojih poslodavaca.
Šok je uslijedio kad nam je u Zavod prvi put došao predstavnik nove vlasti. Čekali smo cijelo poslijepodne i oko devet sati navečer pojavio se visokopozicionirani predstavnik vlasti te nam se obratio tonom koji je sugerirao da smo mi socijalističko-planski zatucana ekipa, da sve što smo radili ne vrijedi i da nas temeljito treba preusmjeriti. I dobili smo novo vodstvo. Partijski čovjek koji je postavljen na čelo bio je bez ikakva iskustva. Umjesto da je dignut na novu, višu razinu kvalitete, Zavod je nakon niza pertubacija u nekoliko godina ukinut. Praćenje i analiza gospodarskih, tehnoloških i društvenih tokova te nadasve planiranje unazađeni su.
Pitao sam se zašto se to dogodilo. Komu je Zavod smetao? Je li bio preskup? Zavod od 50 do 60 kvalitetnih profesionalaca i nije neki trošak kraj mora agencija, zavoda, ustanova na koje trošimo porezni novac. A korist od Zavoda – prave informacije za vođenje države – nema cijenu. Pravi je razlog transparentnost, koja nije išla zajedno s novom paradigmom rodijačkoga kapitalizma. Zamislite da jedna takva institucija upozorava da se zbog zemljišta ne mogu uništavati industrijski kapaciteti i ljudi slati u prijevremenu mirovinu, da će to postati prevelik teret, da se precijenjenim tečajem uništava domaća zaposlenost, da u nerestrukturiranu brodogradnju ne treba ulijevati novac, da treba otvoriti tržište, odlučnije privatizirati što se privatizirati može i treba, da se javni monopoli ne prodaju strancima...
>>> Boravišna pristojba na bečki način
Što je zamijenilo Zavod? U javnosti su se kao tumači ekonomskih kretanja nametnuli ekonomisti poslovnih banaka. Ekonomsku zbilju, njezine determinante i očekivana kretanja, htjeli ili ne, ipak tumače s gledišta interesa svojih poslodavaca. A fundirano srednjoročno i dugoročno strateško planiranje potpuno izostaje.
E, kako bi nam kvalitetan zavod za praćenje ekonomskog i društvenog razvoja i planiranje i danas dobro došao! Da nam stručno i transparentno kaže gdje smo, kamo idemo, što želimo i kako onamo stići.