Primjer Vladinih lutanja jest i najava da će stranci gradnjom elektrana u Hrvatskoj osigurati dovoljno ‘domaće‘ električne energije. Po čemu će to biti hrvatska struja i kako osigurati da je ponajprije kupuju domaći potrošači?
|
Piše: Miodrag ŠajatovićOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. |
Nije problem zapasti u krizu. Opasno je do posljednjeg trenutka negirati dolazak teških vremena. Upravo je to Vladina taktika |
|
U podjeli posla u vezi s nagrađivanjem najboljih dioničkih društava i investicijskih fondova (organizatori: Zagrebačka burza, HTV-ov Poslovni klub, Kapital klub i Lider) svake me godine ‘odrede za dobrovoljca‘ koji će se uime organizatora obratiti gostima Zlatne dionice i Zlatnog udjela. Tako je bilo i prošlog četvrtka u hotelu Westin. Da to obraćanje ne bi bilo samo protokolarno, iznio sam usporedbu atmosfere na hrvatskom tržištu kapitala 2008. s okolnostima u kojima smo 1998., u vrijeme žestoke azijsko-ruske krize, dijelili prve nagrade. Tadašnji potresi na svjetskim burzama srušili su i cijene hrvatskih dionica. Slično se događa i danas, samo što epicentar potresa nije Azija, nego SAD. Druga mi je teza bila da će se hrvatska burza stvarno oporaviti kad i cjelokupno hrvatsko gospodarstvo bude imalo zdravije temelje. Očito je to zvučalo dosta pesimistično jer se s tezama najprije nije složio glasnogovornik burze Željko Kardum, a onda je i premijer Ivo Sanader u završnom obraćanju učinio čast autoru ove kolumne i polemizirao s njegovim tezama. Koliko god imao primjedaba na ekonomske poteze Sanaderove vlade, moram priznati da se on od početka premijerovanja, slagao se ili ne slagao sa stajalištima jednog od organizatora Zlatne dionice i Zlatnog udjela, redovito odaziva da sa svojim ministrima dade značenje podjeli priznanja akterima na tržištu kapitala. Dakle, Sanader ne vidi razloga za pesimizam, a misli da bi optimistično na hrvatsku ekonomsku stvarnost trebali gledati i drugi. Uključujući novinare. Kako svečanost Zlatne dionice i Zlatnog udjela nije bila prilika za nastavak rasprave o pesimizmu ili optimizmu, evo nekoliko dodatnih razloga za tamnije bojenje sadašnjeg i budućeg ekonomskog stanja. I iz govora pred 300-tinjak igrača na hrvatskom tržištu kapitala premijer Sanader je svojim govorom potvrdio da je njegov jedini strateški cilj usklađivanje hrvatskoga zakonodavstva s EU pravilima i što brži ulazak Hrvatske u NATO i EU. Primjeri zemalja kao što je Češka pokazali su da to privlači strane investicije. Pohvalno je što Polančec govori o cilju pokrivanja uvoza izvozom. Samo je još potreban recept da bi se to ostvarilo Nema sumnje da će ulazak u NATO i EU imati blagotvoran učinak na domaću ekonomiju. Ali, to nije ni izdaleka dovoljno za pristojan opstanak u ovom, sve grubljem, globalizacijskom okruženju. Razlog za pesimizam nije to što Hrvatska, prema svemu sudeći, ulazi u teško razdoblje koje, koliko god to do jučer izgledalo nevjerojatno, može završiti na granici recesije, o kojoj se prvi usudio progovoriti čelnik Magme Goranko Fižulić. Problem je što Vlada to ne želi vidjeti, priznati, pripremiti građane i poduzetnike te ponuditi kvalitetno rješenje što se može, a što ne može u sadašnjim okolnostima. Zbunjujući su i nimalo ne ulijevaju povjerenje Vladini potezi. Odjednom je zaokupljena energetikom, sada kad je izbila energetska kriza. Predvidjeti je u ranoj fazi očito je pretežak zadatak za aparat koji na većinu trendova reagira itekako naknadno. Pa se sada vraća zanimanje za naftovod Družbe Adrije. Zanimljiva je i Polančecova teza da treba osigurati dovoljno domaće električne energije, a to će se učiniti tako da se omogući strancima da grade elektrane u Hrvatskoj. Ako elektrane budu u vlasništvu stranaca, tko će ih natjerati da električnu energiju prodaju domaćim potrošačima? Po čemu je to hrvatska struja? Nemam ništa protiv stranih investicija, ali ne treba im pridavati značenje koje ne mogu imati. Pohvalno je što je potpredsjednik Vlade Polančec u Šibeniku pred malim poduzetnicima kao Vladin cilj postavio vanjskotrgovinsku orijentaciju da se ‘uvoz pokrije izvozom‘. Samo što još nema programa kako to učiniti. Loše vijesti stižu u valovima. Inflacija se, suprotno najavama većine od bankara plaćenih ekonomista, ne smiruje. Kamatne stope sve su više. Interesne skupine sve su nervoznije. Korjenito se mijenja struktura potrošnje, tako da se 2009. može očekivati više stečajeva i otpuštanja. Dok je tako, nema izgleda za zdravi oporavak tržišta kapitala u Hrvatskoj. Pokazuje to i kolebanje Crobexa, koji igrači nekim poluvijestima na dva-tri dana dignu, a zatim stignu loše vijesti pa indeksi ponovno zapadnu ‘u crveno‘. |
|