U ovoj frustriranoj i dezorijentiranoj zemlji jedna od stvari koju si mudar čovjek ne želi priuštiti jest da javno pohvali drugog čovjeka. Ako je taj čovjek istodobno ministar - davatelj pohvale, pogotovo ako je kolumnist, preuzima veliki rizik.
Bez obzira na to u ovotjednim ‘Ekonomalijama’ pohvaljujem ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka. Povod: dovršetak ‘Industrijske strategije Republike Hrvatske 2014. - 2020.’. Za konačnu ocjenu treba pričekati da dokument prođe usklađivanje unutar Kukuriku koalicije, ali ono što je do sada poznato, ako ne bude razvodnjeno u Banskim dvorima, zaslužuje respekt. Pustiti u optjecaj tako konkretno predložen odnos vlasti prema industriji, prije svega, za hrvatske prilike, velika je politička hrabrost.
Politički opasne brojke Još otkad se Radimir Čačić uoči izbora 2000. godine zaletio s najavom o otvaranju 200.000 radnih mjesta, nije bilo političara koji se usudio kvantificirati ciljeve koje želi postići. Politički je oportuno zamotati ciljeve u opisne nebuloze (povećanje konkurentnosti, veće zapošljavanje, strukturne reforme...). Kad u strategiju napišeš neke brojke, novinari i politički protivnici uvijek te poslije mogu pitati jesu li brojke dostignute ili nisu. Vlasnici tvrtki to svaki mjesec pitaju svoje menadžere. Političari su si izborili pravo da im nitko ne kontrolira prolazna vremena. Upravo zato treba pohvaliti Vrdoljaka i suradnike na brojkama. Dok industrijska proizvodnja pada, u Industrijskoj strategiji stoji obveza rasta prema prosječnoj stopi od 2,85 posto. Tu je i obveza 85 tisuća novozaposlenih do kraja 2020., od kojih najmanje 30 posto visokoobrazovanih. I, što je najvažnije, napokon je sazrela svijest da samo izvoz može spasiti industriju, a onda i društvo u cjelini. Industrijska strategija traži povećanje izvoza do 2020. od 30 posto i promjenu u strukturi u korist izvoza proizvoda visoke dodane vrijednosti. Hrabrost predlagatelja Strategije ogleda se i u spremnosti da ih ‘iscipelare’ tržišni fundamentalisti koji su spremni ‘baciti kroz prozor’ svakoga tko se usudi spomenuti koje bi industrijske djelatnosti bilo dobro dodatno poticati. I koji naivno traže iste uvjete za sve, uzimajući pritom samo domaće prilike. Većina onih koji su već počeli pljuvati Industrijsku strategiju a da je nisu ni pročitali, nikad nisu radili u industriji pa onda i ne znaju kako je to boriti se na svjetskoj sceni s konkurencijom koja je u matičnoj zemlji proglašena strateškom djelatnošću i prima razne subvencije. Hrabro je bilo izdvojiti farmaciju, metaloprerađivačku ili računarsku proizvodnju, a izostaviti prehrambenu industriju. Pozornost zaslužuju i kriteriji modela vrednovanja poddjelatnosti: profitabilnost, izvozna orijentacija i veličina. Pri čemu je rast izvoza ključna odrednica gospodarskog rasta!
Zablude fundamentalista Tržišni su fundamentalisti, naravno, protiv bilo kakvog odabira strateških nacionalnih proizvodnji. Naravno da je tržište glavni sudac u tržišnoj ekonomiji. Ali ako i najuspješnije svjetske zemlje (Singapur npr.) odrede koje će proizvodnje poticati, onda možda ipak ima nešto u tome. A bilo bi zanimljivo čuti i odgovor tih zagovornika potpuno slobodnog tržišta (gdje takvo postoji?) kako onda planirati koje škole i fakultete puniti mladim ljudima, a koje gasiti? Uvijek će u obrazovnom sustavu biti ‘rastura i loma’, ali ipak bi ga trebalo svesti u razumne mjere. A ne da, uime slobodnog tržišta, više od 50 posto gotovih učenika i studenata - završi na otpadu tržišta rada.Hrabro je od Vrdoljaka i suradnika i to što su na papir stavili i Vladinu obvezu stvaranja stabilna investicijskog okružja, tj. ‘dugoročni ugovor s ulagačima’. Kako se to detaljno vidi iz posebnog teksta o Industrijskoj strategiji u ovom broju Lidera, vrući krumpir prebačen je i ministru financija Slavku Liniću, koji bi se trebao obvezati da neće svaki mjesec razgrađivati, dograđivati, pregrađivati porezna pravila igre. Najgora je stvar koja bi se mogla dogoditi Industrijskoj strategiji da je ignoriraju političari, stručnjaci. Bilo bi super da se Milanović i Karamarko žestoko posvađaju oko budućnosti hrvatske industrije. Da sve pršti od kritika Strategije, ali i suvislih alternativnih prijedloga. Zato se ne čudite kad u ovom Lideru naiđete i na drugu kolumnu koja Industrijsku strategiju žestoko kritizira.