Za razliku od poduzetnika, menadžera i zaposlenika tvrtki, koji su na tržištu svaki dan, predsjednici država na tržištu su svakih pet godina. To je, naravno, svojevrsni šok i za predsjednika i za njegovu ekipu. To se vrlo jasno vidjelo na upravo održanim izborima u kojima je Ivu Josipovića tijesno, ali ipak porazila Kolinda Grabar Kitarović.
Razlozi su Josipovićeva poraza višeslojni. O njima se već mnogo pisalo. Možda samo još jedna usporedba. Ovaj put sa sportom.
Kad neka ekipa, recimo košarkaška, izgubi utakmicu s 10 ili 15 koševa razlike, najvjerojatnije je riječ u razlici u kvaliteti suparnika. Kad ekipa izgubi (ili pobijedi) s pola koša razlike, najčešće je riječ o pogrešci (ili zasluzi) trenera. U slučaju ove predsjedničke kampanje u HDZ-ovu taboru bila je jasna ‘trenerska hijerarhija’. Kod Josipovića je bilo previše ‘trenera’, od kojih nijedan nije bio glavni. Pogotovo se to vidjelo nakon tijesnog rezultata nakon prvog poluvremena, tj. prvoga kruga izbora.
Zarobljenici ega i tvrdoglavosti U novonastalim okolnostima, nakon što je Hrvatska dobila prvu ženu na čelu države, postavlja se pitanje koji je scenarij najpoželjniji za poslovnu zajednicu u Hrvatskoj, a u svjetlu činjenice da smo već ušli u (pred)izbornu godinu za nov saziv parlamenta i novu vladu. Tomu smo posvetili i uvodnu temu današnjeg Lidera, koja sugerira prijevremene izbore, ali i uključivanje mnogih dokazano efikasnih menadžera u sastav sljedeće vlade.
Naravno, to je jedno od mogućih, premda ne i vjerojatnih rješenja. Bilo bi najbolje da se dogodi čudo i da se premijer Zoran Milanović preko noći radikalno promijeni i napravi malo vjerojatno u posljednjoj četvrtini svog mandata. To se, nažalost, ne može dogoditi. I oni koji su svojedobno glasovali za njega i oni koji nisu, zarobljenici su ega i tvrdoglavosti jednog čovjeka. A čak kad bi se čudo i dogodilo, ministri nemaju vojsku s kojom bi krenuli u završnu bitku.
Atmosfera stvorena Josipovićevim porazom samo je dodatno pojačala procese u državnom aparatu. Kadrovi lojalni Kukuriku koaliciji gledaju rezervne položaje nakon (očekivano izgubljenih) izbora za Sabor, a stari HDZ-ovi kadrovi dodatno povlače ‘ručnu’, više-manje otvoreno opstruirajući projekte aktualne vlade.
Drugo čudo koje bi moglo pomoći biznis-zajednici svodi se na to da nova predsjednica države uspije dovesti SDP i HDZ za dogovarački stol. Naravno da u ovim okolnostima nije moguće očekivati veliku koaliciju, ali krajnje je vrijeme da se postigne dogovor o prioritetima koji se neće dovoditi u pitanje sljedećih deset godina. Podatak da je oko milijun glasača na predsjedničkim izborima bilo za lijeve, a samo malo više za desne, ne pokazuje samo ideološku rascijepljenost Hrvatske. Pokazuje da bilo kojoj vladi, pogotovo neuvjerljivoj, protivnički tabor može organizirati velike prosvjede protiv poteza ekonomske politike. I minirati reforme.
Ispiti zrelosti Kako dobro u današnjem Lideru primjećuje HSLS-ovac Josip Budimir, prije će ovdašnje stranke kazniti strani kreditori nego domaći glasači. Kad se to dogodi, pokazat će se koliko je važna funkcija predsjednika države. Svaki od zadnjih predsjednika imao je svoj ispit zrelosti.
Stipe Mesić položio ga je kad je imao hrabrosti umiroviti dvanaestoricu generala koji su se malo previše počeli petljati u politiku.
Ivo Josipović imao je ispit zrelosti u trenutku kad je na Glavnom odboru SDP-a Slavko Linić zaljuljao predsjednika stranke Zorana Milanovića. Da je tada dovoljno jako pomogao Liniću (bez obzira na to što predsjednik države ne smije biti član stranke, u praksi to nije tako) i srušio Milanovića, dobio bi drugi mandat.
Predsjednica RH u dolasku Kolinda Grabar Kitarović svoj će ispit zrelosti imati u trenutku kad se i prividna ekonomska stabilnost počne urušavati i kad će trebati vlada nacionalnog spasa. Ako je nešto naučila u diplomaciji, ta iskustva jako će joj trebati u tom trenutku.
Za poslovnu zajednicu sve su to neizvjesni procesi. Najbolje joj je da u planove ne unosi nikakve dobre signale od politike i države. Mudro je biti konzervativan. Što se pokazuje i u sve manjem uzimanju kredita. Takva prilagodba neće spasiti državu i društvo u cjelini, ali može spasiti pojedinačne tvrtke. Do vremena kad će političari u ovoj zemlji shvatiti da trebaju služiti, a ne vladati.