Nadan Vidošević, zamalo vječni predsjednik Hrvatske gospodarske komore, završio je pritvoru. Trebalo je mjesec dana da se poslože kockice oko izvlačenja 32 milijuna kuna koje su silom zakona poduzetnici morali dati HGK.
U tih mjesec dana, za razliku od većine drugih medija koji su se usredotočili na nerealno visoku osobnu imovinu Vidoševića i njegove obitelji, Lider je ‘derao’ one koji su mu dali legitimnost da s Komorom i novcem poreznih obveznika radi što mu je volja. Na jedvite jade našli smo dvanaest hrabrijih članova Skupštine HGK koji su rekli da bi najviše komorsko tijelo trebalo glasovati o povjerenju Vječnom Predsjedniku. Ostalih pedesetak dizača ruku bježalo je od odgovora. E, sad, ako su šutnjom glasovali za Nadana, onda bi ga sad principijelno trebali nastaviti podupirati. Pa neka ostane predsjednik još nekoliko godina, sve dok se ne iscrpi i posljednji pravni lijek protiv eventualne presude ‘prevarenom mužu koji je posljednji doznao’.
Prevrtljiva većina Ipak, kako to obično biva, šutljiva je većina prevrtljiva, pa nije čudno što su dojučerašnji obožavatelji već izabrali - pa nakon pola sata odmah smijenili, pa se predomislili i ostavili ga do petka - vršitelja dužnosti u liku Darka Petričevića, prvog čovjeka posrnule tvrtke Ventilator TVUS. Ludilo će potrajati jer u HGK nitko nikad nije donosio odluke osim Nadana. U pozadini je, međutim, počela utrka tko će ustoličiti novoga, ‘stalnijeg’ predsjednika HGK. Utrka se vodi između politike i krupnog biznisa. A vrlo je izgledan i pobjednik. I novog predsjednika, manje ili više javno, ustoličit će politika. Kao što je nekih davnih godina HDZ na Rooseveltov trg br. 4 instalirao Vidoševića. Bilo bi veliko iznenađenje da pobjedu odnese poslovna zajednica, koja odavno nije zajednica.Za razliku od mnogih zemalja u kojima krupni kapital postavlja premijere i ministre, u Hrvatskoj su političari osamostaljeni centri moći. Odlučujući poraz poduzetnika i menadžera dogodio se 10. ožujka 2011. i od tada je poslovni sektor u defenzivi. Što se dogodilo 10. ožujka 2011.? Dva dana prije tadašnji guverner Željko Rohatinski oslobodio je 6,3 milijarde kuna bankarskih pričuva i namijenio ih ulaganju u industriju i turizam. Zatim je najavljeno da će četrdesetak domaćih tvrtki, predvođenih Agrokorom, Atlantic Grupom, Franckom, Dukatom, Saponijom... pokrenuti inicijativu ‘Radom iz krize’ i otvoriti nekoliko tisuća novih radnih mjesta. Konferencija za novinare nikad nije održana. Najavljena u srijedu, otkazana je u četvrtak. Vlada Jadranke Kosor ponedjeljak poslije održala je u Ministarstvu gospodarstva sastanak predstavnika tih istih ‘pobunjenih’ tvrtki. Koje su na skup poslale svoje predstavnike, ali prvih ljudi nije bilo. Komora je odavno pacificirana stalnom prijetnjom da će biti ukinuto obvezatno članstvo ako digne glas. Hrvatska udruga poslodavaca jedno je vrijeme bila agresivna, ali i ona je u velikoj mjeri umirena...Što bi se moralo dogoditi da politika još jedanput ne nametne sebi odanog predsjednika neke poslovne udruge? Mnogo toga. Prije svega, desetak najvećih poduzetnika moralo bi uspostaviti iskren savez. Što je teško očekivati. Svaki od njih ima uže interese, a iskreno rečeno, igrati se s poslovično nervoznim političarima velik je rizik. Ne samo poslovni...Da bi Komora postala produktivan glasnogovornik biznisa, njegova odlučna odvjetnica prema državi, treba napokon riješiti pitanje obvezatnosti članstva tvrtki u HGK.
Komoru na tržište! Nije problem u novcu koji se izdvaja za te namjene. Iznos neka ostane kao i do sada, ali neka svaka tvrtka ima slobodu odlučiti kojoj će ga ustanovi dati. Dakle, neka HGK dobije konkurenciju raznih udruga, pa i privatnih tvrtki. Pa tko ponudi bolje programe, nek dobije novac. Ako HGK tako dobro radi i ima odlične profesionalce, oni se na tržištu usluga koje godinama daju nemaju koga bojati. Prijedlog ne nailazi na preveliko razumijevanje pa ostaju dvije krajnosti: ukidanje obvezatne članarine ili konsenzus političkih stranaka da sljedećih recimo osam godina neće ukidati paranamet ako se Komora usudi biti kritična prema vlasti. Ostaviti mač ukidanja glavnog izvora prihoda značit će da HGK ostaje zatočenik svake vlasti. Možda sljedeći predsjednik neće tako drastično privatizirati tu instituciju kao što je to činio Vidošević i neće krasti u razmjerima kakvi se sad otkrivaju. Ali koristi za poslovnu zajednicu neće biti. Jedina je dvojba komu prema rasporedu pripada mjesto predsjednika Komore, SDP-u ili HNS-u. Da Čačić nije u zatvoru, ne bi je bilo.