Ako Obama smije najavljivati porezno kažnjavanje tvrtki koje proizvodnju sele izvan SAD-a, onda na to imaju pravo i male zemlje poput Hrvatske.
|
Piše: Miodrag ŠajatovićOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. |
Za one kojima je samo do ulaska u EU Mesićev pritisak na strance pravo je ‘bogohuljenje‘ |
|
Vrijeme je za brze i radikalne poteze. Vlast je na velikom ispitu. Budu li odgovori pogrešni, cijena će biti bolna. Za političare, ali još više za tvrtke i građani |
|
Još jedno godišnje savjetovanje ekonomista u Opatiji. Ista dvorana, ista lica. Unatoč tomu što je većina sudionika pokušavala navući zadovoljan, siguran izraz lica (mislim na one iz realnog biznisa, a isključujem one koji žive na proračunu), govor tijela ipak ih je odao. Svakomu je svjetska kriza zakucala na vrata, a to što ih čeka sljedeće godine, čini ih krajnje nervoznima.
U Opatiju su ove godine došli u nadi da će se dogoditi čudo i da će im najviši državni dužnosnici, predsjednik Mesić i premijer Sanader, otkriti paket mjera kojima će država pomoći privredi da prebrodi nadolazeću recesiju. Nadali su se da će Mesić i Sanader zaboraviti ekonomska razmimoilaženja iz proteklih godina i, kao što ih je atentat na Pukanića ujedinio u borbi protiv mafije, da će isti učinak imati i jednako tako velika opasnost od - ekonomskog sloma (ili postupnog tonjenja u depresiju).
Kolumnu pišem prvoga dana opatijskog skupa. Nastupio je predsjednik Mesić, a premijer Sanader govorit će tek u četvrtak.No s velikom sigurnošću može se reći da dvije ekonomske ‘škole‘, jedna iz Banskih dvora, a druga s Pantovčaka, bez obzira na nadošlu opasnost, ostaju ‘ušančene‘ na istim položajima. Neki neiskusni slušatelji na osnovi Mesićeva su govora zaključili da postoje naznake približavanja, jer je predsjednik države pohvalio Vladu zato što je zaustavila prodaju svog paketa dionica Ine i što radi na izdvajanju plinskog biznisa iz naftne kompanije.
To su, međutim, sitnice. Najsnažnija je Mesićeva poruka ipak bio zahtjev vlasnicima stranih banaka i tvrtki koje imaju svoje tvrtke-kćeri da ne iznose dobit iz Hrvatske. Išao je i korak dalje zahtijevajući da se strance prisili na to da zaradu ulažu u očuvanje radnih mjesta i poticanje proizvodnje za izvoz.Da je to izgovorio na španjolskom jeziku, neki bi stranac zalutao u Opatiju mogao pomisliti da se zapravo nalazi u Latinskoj Americi, a da govori predsjednik Venezuele ili Bolivije.
Neoliberalni ekonomisti i oni kojima je stalo samo do ulaska u EU ideju o pritisku na strane bankare i biznismene sigurno su doživjeli kao ‘bogohuljenje‘. Nažalost, Mesić je u pravu kad načelno prihvaća da Hrvatska treba globalno sudjelovati u rješenju krize, ali da prije svega mora štititi vlastite interese. Onako kako ih štite SAD, Njemačka ili Velika Britanija.Ako novi američki predsjednik smije najavljivati porezno kažnjavanje tamošnjih tvrtki koje proizvodnju sele izvan SAD-a, onda na to imaju pravo i male zemlje poput Hrvatske. Naravno, ako njihova vodstva smognu hrabrosti i znanja pokazati ‘ekonomsko državotvorstvo‘. Nastave li se ponizno klanjati velikima, cijena krize bit će dugoročno skupo plaćena.
Pokazuje se da se u Hrvatskoj različito procjenjuje dubina krize koja je pred nama. Jedni radije glume optimiste koji vjeruju da se u Hrvatskoj ništa strašno neće dogoditi. Pa se čak priča o rastu od 3,5 posto sljedeće godine. Takvi ‘vjernici‘ onda samo trebaju dočekati čudo, a ne moraju smišljati mjere za spas.
Na drugoj su strani oni koje čak i danas pogrdno nazivaju ‘katastrofičarima‘. Oni su za radikalne kratkoročne mjere koje će označiti početak odustajanja od slijepog slijeđenja neoliberalnih doktrina i stvaranja konstrukcije za kvalitetan rast kad kriza završi.Istina, ni među njima još nitko nije objavio ozbiljnu studiju iz koje bi se moglo destilirati desetak strateških poteza. Vrijeme je za ubrzano propitivanje svih ekonomskih dogmi u koje se vjerovalo posljednjih petnaestak godina. Ne treba bezrezervno prihvatiti ni ono što predlažu protivnici neoliberalne ekonomije. I od njih se mora tražiti da debelo dokažu korisnost svojih prijedloga.
Tako predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić otvara pitanje trebaju li domaće tvrtke više prodavati na domaćem tržištu. To se nekad zvalo supstitucijom uvoza, a prema Jurčiću to više nije ista pojava. U otvorenom tržištu osvajanje vlastitog tržišta dobrodošla je pojava. Autor ove kolumne napisao je mnogo tekstova protiv supstitucije uvoza, i dalje ima rezervi, ali treba otvoriti i tu raspravu.Vrijeme je za brze i radikalne poteze. Vlast je na velikom ispitu. Budu li odgovori pogrešni, cijena će biti bolna. Za političare, ali još više za tvrtke i građane.