Zahvaljujući zasad nepoznatim lopovima javnost je saznala da je splitski poduzetnik i gradonačelnik Željko Kerum kod kuće držao dva milijuna kuna gotovine. Prije svega, ne treba se radovati tuđoj nevolji s provalnicima.
Na osobnoj razini to je svakako stresna situacija. Nije lako živjeti s osjećajem da ti je netko provalio u intimu doma. Da to može biti i netko poznat. I da se situacija može ponoviti kad netko od ukućana bude kod kuće.Nakon te ograde, sad s poslovno-ekonomske strane. Mala digresija: zagovornicima jake kune sigurno je drago čitati da intuitivni poduzetnik kod kuće drži domaću valutu, a ne devize. No sad ono iz trećeg sloja činjenice da Kerum kod kuće drži toliko gotovine. Opet je riječ o njegovoj intuiciji. Na neki način poslao je poruku ostatku poduzetničke zajednice u Hrvatskoj. Ako Kerum sklanja gotovinu, nije li vrijeme da se i drugi ovdašnji poduzetnici pridruže tom ‘modnom trendu‘?
‘Savršena oluja‘ Jesen i zima 2012. bit će ‘poduzetnički sudnji dani‘. Većina poduzetnika, mahom stasalih tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća, suočit će se sa zaslugama i grijesima što su ih počinili osnivajući (preuzimajući) i razvijajući tvrtke. Treba se pripremiti na ‘savršenu oluju‘ u kojoj će se spojiti pogoršanje globalne ekonomske situacije, produbljivanje recesije u Hrvatskoj i stupanje na snagu Linićeva Zakona o financijskom poslovanju.
Još do prije godinu dana stvari su izgledale vrlo jasno. Napokon će biti pravde. Dobri će biti nagrađeni. Pod dobrima se podrazumijevalo poduzetnike koji se nisu okrenuli uvozu ili poslovanju s korumpiranom državom, one koji su nešto proizvodili, koji su pazili koliko kredita uzimaju i koji nisu izvlačili novac iz tvrtke na privatne račune. Procjena je bila da će oni koji su srljali u zaduživanje, pa pola od banaka dobivenog novca odmah isisali iz vlastitih tvrtki, biti maknuti s tržišta. Pa će ostati mjesta za radišne i konzervativne. Nažalost, to se u mnogo slučajeva neće dogoditi. Recesija, koja će ući u petu godinu, iscrpljuje konzervativne poduzetnike. Budući da su zaljubljeni u svoje tvrtke, ne otpuštaju ljude. Uzimaju kredite. No konstrukcije se ruše smanjenim domaćim, pa čak i stranim, narudžbama. Kvaliteta više ne znači mnogo. Moćni konkurenti iz inozemstva nekažnjeno ulaze na hrvatsko tržište dampinškim cijenama.
Cvrčci pobjeđuju mrave Ispada da La Fontaineova basna o cvrčku i mravu danas ne drži vodu. Na kraju će najpametniji ispasti poduzetnici sumnjivoga moralnog svjetonazora koji su na vrijeme isisali vlastite tvrtke, novac spremili na koliko-toliko sigurne adrese, a tvrtke pred propašću ostavili na brigu ministru financija Slavku Liniću i gospodi bankarima, koji su mislili da će upisom hipoteka na nekretnine biti sigurni u naplatu kredita. O njima će se voditi briga. Država je već rekla da će nevoljko, ali ipak, otpisati potraživanja prema njima. Još da se priključe i bankari. A vlasnici, ako nisu bili potpuni idealisti, spremili su si par milijuna eura i zapravo ih baš briga što će biti s njihovim tvrtkama.
O onima koji nisu mogli napraviti dugovanja prema državi u vrijeme HDZ-ove vladavine, koji se još bore da opstanu na tržištima (više svjetskima), nitko posebno ne vodi računa. Oni do zime neće biti slučajevi, a i kad padnu, bit će to u tišini, ‘ispod radara‘ i ove vlasti koja je, natovarena teškim naslijeđem, upala u staru zamku. Da se bavi slučajevima (brodogradilišta, Dina, RIZ, Tvornica ulja Čepin...), a ne dobrim primjerima. Problem je što i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (postoji li još HGK, je li Nadan Vidošević uzeo studijsku godinu?) ima predstavnika i jednih i drugih poslodavaca. Pa se HUP predstavlja kao zaštitnik dobrih poduzetnika, a Vlada sve okupljene u Udruzi poslodavaca smatra nepoštenima. Pokušaj da se hrvatski poduzetnici svrstaju u skupine pokazuje se kompliciranim zadatkom. Ima tu mnogo kriterija, skupina i podskupina. Domaći i strani. Proizvodni i uslužni. Izvozno i uvozno usmjereni...
Ako se izuzme pet posto supersposobnih, superuspješnih i supersretnih (našli su se u branšama koje kriza najmanje pogađa), a takvih je bilo i u socijalizmu pa je propao, ispast će da su negativci zapravo pobjednici posljednja dva desetljeća. To su oni koji su uz politički blagoslov na početku pretvorbe ušli u društvena poduzeća, isisali gotovinu, otpustili radnike, ugasili proizvodnju i prodali prostor na početku napuhavanja svjetskog i domaćega nekretninskog balona. Tko ih je poslije kopirao, danas je u boljoj situaciji od zaljubljenika u poduzetništvo i proizvodnju.