Aktualno Ekonomalije Preporučeno

Miodrag Šajatović: Hrvatska nema plan ni za dobra vremena, a kamoli za novu krizu

kriza

Kad zatrese neki potres od, recimo, 4,7 stupnja po Mercalliju, oni koji su ga osjetili, pitaju se je li to sve ili je riječ o uvodu u drugi, jači potres. Slično je s posrtanjem na svjetskim burzama. Najnoviji potres koji je počeo prošlog petka na Wall Streetu može se tumačiti kao ‘korekcija cijena dionica’, ali i kao najava ozbiljnijeg poremećaja. U nadi da je riječ, za sada, o prolaznom potresu, za nas u Hrvatskoj to bi morao biti dodatni razlog da se probudimo iz slatkog sna u koji smo kolektivno upali.

Razumljivo je da nakon šestogodišnje recesije svi vapimo za isto toliko godina kakva-takva rasta, ali ozbiljne i prema sebi odgovorne zajednice ipak razborito moraju promišljati i djelovati kako da recesiju, koja će prije ili poslije doći, pojedinačno i zajednički dočekamo u što boljoj kondiciji.

Dogodi li se uskoro globalna recesija, traženje ravnoteže između preživljavanja poslovnih aktera na tržištu i državnih interesa (prije svega punjenja proračuna) bit će tema koja će se morati brzo apsolvirati. Inače će svijet za godinu-dvije izaći iz recesije, a Hrvatska će opet u njoj čamiti šest godina.

>>>Panika na Wall Streetu: Dow Jones u najvećem minusu u povijesti, potonuo za 4,6 posto

Nedavno je objavljeno da je svjetski dug u godinu dana povećan za 16 bilijuna dolara i da je dosegnuo 233 bilijuna (233,000.000,000.000). Izračun napravljen u Institut of International Financeu sugerira da je dug po glavi svakog Zemljanina oko 30.000 dolara. Istina, treba reći da istodobno s globalnim dugom raste i globalni BDP. Tu dolazimo do dvojbe ‘kokoš ili jaje’: izaziva li rast BDP-a rast zaduženosti ili je bliže istini da je rast globalne zaduženosti gorivo koje pokreće rast svjetske ekonomije?

Rizična strategija

Nažalost, prije će biti da je riječ o drugoj mogućnosti. U uvjetima u kojima se financijsko bogatstvo koncentrira u sve manjem postotku populacije, platežno sposobna potražnja za sve većom svjetskom proizvodnjom robe i usluga stvara se zaduživanjem država i pojedinaca. Komparativna prednost kapitalizma nad propalim socijalizmom ogleda se u sposobnosti da se kao sustav uspijeva održavati na mnogo višoj razini dugova, ali to je rizična strategija.

>>>Zbog frke na Wall Streetu u krizi i Europske burze; Crobexi potonuli više od 2,5 posto

Teško je procijeniti što je konkretan povod za iznenađujući potres na burzama (je li se ikad dogodio očekivani potres?), ali možda treba uzeti u obzir baš tu visoku razinu dugova nagomilanih diljem svijeta. Mnogi ekonomisti, pogotovo oni bliski bankarskom sektoru, već pet godina najavljuju da samo što nije počeo rast kamata u svijetu. Ekonomisti pripadnici ‘škole zdravog razuma’, međutim, upozoravaju na to da je svjetska financijska, ali i realnogospodarska struktura dramatično nestabilna i da bez potresa, pa i sloma, ne može podnijeti teret viših kamatnih stopa. Porastu li kamatnjaci, znatan dio od spomenuta 223 bilijuna dolara svjetskog aduga neće se moći servisirati. Uslijedit će osobni bankroti pa bankroti banaka koje neće moći naplatiti kredite, zatim će banke smanjiti kreditnu aktivnost pa će tvrtke, bez novih kredita, uz istodobnu smanjenu potražnju također doći u zonu bankrota. Uslijedio bi još jači stupanj ionako rastućega mekog protekcionizma.

Kad su u SAD-u počeli potresi na burzama, u Zagrebu je održan prvi skup na temu optimalnog odnosa između slobodnog tržišta i nacionalnih interesa. Jedna od iznesenih teza glasi da danas ne postoji slobodno, nego otvoreno tržište koje je pod snažnim utjecajem državnih intervencija.

>>>‘Igranje je službeno završilo, klinci’: U 8 dana svjetske burze izgubile 4 bilijuna dolara

Ukratko – zaraza i epidemija. Već viđena ne tako davne 2008. Recesije jesu dio kapitalističkog ciklusa, no ako se učestalo pojavljuju, i to sa žestokim posljedicama, sezonska pojavnost niti je utješna niti bezopasna. Ako radikalne političke stranke dobivaju sve više glasova u vrijeme faze rasta, nije teško zamisliti što bi se dogodilo u uvjetima globalne recesije.

Hrvatske reforme još na čekanju

Hrvatska u tim globalnim opasnostima ne može biti relevantan međunarodni čimbenik. Moguće je osmisliti plan za novo pogoršanje globalnog stanja. Varijanta ‘razbij u slučaju nužde i upotrijebi’. Nažalost, mi kao zajednica nemamo plan ni za ova dobra vremena. Sve se nešto ‘pimpla’ i politikantski kalkulira. Osim smanjivanja vanjskog duga nijedna se druga, kako se to kaže, reforma ozbiljno ne provodi. I ne samo to. Čak je i popis reformi bez temelja u nekim osnovnim odrednicama društva.

Prošlo je već četvrt stoljeća, a da se nismo ni pokušali dogovoriti o temeljnim pitanjima. Na dan kad su u SAD-u počeli potresi na burzama, u Zagrebu je (u organizaciji Matice hrvatske i programskoj suradnji s Liderom) održan, kako mi se čini, prvi skup u četvrt stoljeća na temu optimalnog odnosa između slobodnog tržišta i nacionalnih interesa. Jedna od iznesenih teza glasi da danas ne postoji slobodno, nego otvoreno tržište koje je pod snažnim utjecajem državnih intervencija.

>>>Miodrag Šajatović: Đikić doveo Plenkoviću znanstveni ‘dream team’. Uzaludno, čini se…

Dogodi li se uskoro globalna recesija, traženje ravnoteže između preživljavanja poslovnih aktera na tržištu i državnih interesa (prije svega punjenja proračuna) bit će tema koja će se morati brzo apsolvirati. Inače će svijet za godinu-dvije izaći iz recesije, a Hrvatska će opet u njoj čamiti šest godina.

Komentari