Aktualno Ekonomalije

Miodrag Šajatović: Ulazak u eurozonu – novi mamac nakon ulaska u NATO i EU

U jeku događaja povezanih s Agrokorom (iznenađujući PwC-ovi revizorski nalazi i osnivanje saborskog istražnog povjerenstva), čelnici Vlade i središnje banke pokušavaju javnost zainteresirati za temu o ulasku Hrvatske u europski tečajni režim (ERM 2), koji bi 2022. doveo do zamjene kune eurom. O tome je prvi put kao projektu koji će na javnu raspravu govorio premijer Andrej Plenković na nedavnoj Liderovoj konferenciji ‘Dan velikih planova’.

>>>Miodrag Šajatović: Agrokor – Obratiti pozornost na igrače koji nemaju loptu

Inicijativa zaslužuje pozornost. Najmanje zbog monetarnih učinaka uvođenja eura. Važnije je što je riječ o pokušaju da društvo kao cjelina dobije neki novi zajednički cilj koji bi bar malo homogenizirao ideološki i socijalno sve posvađaniju zajednicu.

Ulazak i u Schengen

Molimo ekipu iz HNB-a da kaže za koliko će uvođenje eura dignuti stopu rasta BDP-a. Ako ima model prema kojemu je izračunala da bi Agrokorov slom donio 0,3 postotna boda manji BDP, onda taj njezin model može, valjda, izračunati i korist od ulaska u ERM 2.
Ključna je riječ ULAZAK. Na početku stoljeća opravdanje za kakve-takve reforme bio je proces ULASKA u NATO. Kad je to obavljeno, svi nepopularni Vladini potezi pravdani su time da je ‘to i to’ uvjet za ULAZAK u članstvo Europske unije. Kad je i taj ulazak 2013. obavljen, ponestalo je ideja oko čega galvanizirati društvo. Sve do inovacije koju su pripremili u HNB-u o ULASKU u europski tečajni režim. Ne ulazeći u to čija je ideja bila da se u drugu godinu mandata Plenkovićeve vlade krene s inovacijom uvođenja eura (drugi je cilj ‘UVESTI Hrvatsku u Schengen’). Može se pretpostaviti da su se o početku prelaska na euro premijer, guverner, podpredsjednica Dalić i financministar Marić lako složili da je to dobitna kombinacija.

Prvo, proces bi trebao uspješno ili neuspješno završiti najranije 2022. Dakle, poslije parlamentarnih izbora 2020. U slučaju odbijenice kakvu je dobila Bugarska ne bi trpjeli izborni rezultati. Rizik neuspjeha, dakle, minimiziran.

>>>Dalić najavila javnu raspravu o pristupanju eurozoni

Drugo, za široke narodne mase, koje je, pokazalo se, lako zavesti, ideja da bi za mnoge prestala opasnost promjene tečaja kune prema euru kad su u pitanju uzeti, a još neotplaćeni  krediti, zvučala bi privlačno. Još kad se doda mogućnost da bi ulaskom u eurozonu kamatne stope još pale… Ponudiš domorocima koje ogledalce, nekoliko šarenih ogrlica i riješio si stvar! Treće, i za vladajuće možda i najvažnije, kriteriji koje bi trebalo zadovoljiti u procesu ulaska u ERM 2 mogli bi biti dobar argument za sve koji su počeli osvajati svoj dio proračunskih prihoda. Dođu ministru rada Paviću predstavnici sindikata zaposlenih u državnom i javnom sektoru, a on im lijepo kaže: ‘Razumijem vaše zahtjeve, ali, evo, zbog ovog ulaska u eurozonu molim vas da se strpite do 2022. Moramo smanjivati deficite.’

>>>Miodrag Šajatović: Pitanje iz 2020.: ‘Kad će biti bolje?’ Odgovor: ‘Bilo je 2017.’

Isti odgovor vrijedio bi za umirovljenike. I za bilo koga nedovoljno jakoga tko bi se usudio zatražiti povišicu. Evo, guverner Vujčić već kaže da ćemo, ako proračun za 2018. bude dobar, ‘moći tražiti da uđemo u ERM 2’. A četvrto, prelazak bi, kad je o osjetljivu pitanju tečaja riječ, ionako mogao biti krajnje (trenutačno) bezbolan. Zacementirani je tečaj od 1993. do sada napravio štetu koja se više ne može popraviti. Čak su i neto izvoznici odustali od uvjeravanja HNB-ovih čelnika da bi tečajna politika trebala biti u funkciji izvoza  kao što je to u mnogim zemljama koje zahvaljujući i tome imaju mnogo više stope rasta i otpornije su na recesije od Hrvatske.

Svi nepopularni potezi pravdani su time da je ‘to’ uvjet za ulazak u članstvo NATO-a, a pogotovo u EU. Sad je uvođenje eura pokušaj da društvo dobije neki novi zajednički cilj koji bi bar malo homogenizirao ideološki i socijalno sve posvađaniju zajednicu.
Privlačnost i problematičnost eura

Rezignirani poduzetnici, neki i na ovog tjedna održanome znanstvenom forumu na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, kažu: ‘Kakav je, takav je, samo ga nemojte stalno mijenjati za nekoliko postotaka. Kad već nećete oslabiti kunu, dajte je zauvijek učvrstite.’ Naravno da nije svejedno s kojim će tečajem Hrvatska ući u proceduru, ali pristajem na okladu da se tu neće dirati ono što je 1993., baš u ovo vrijeme, u inače dobro osmišljenom antiinflacijskom programu pogrešno  određeno kao početni tečaj tadašnjeg HRD-a.

>>>Miodrag Šajatović: Koja će nas vlada napokon naučiti plivati odjevene i u cipelama

Naravno, može se očekivati da će se tijekom najavljene javne rasprave čuti i argumenti protiv pokušaja da se do 2022. kuna zamijeni eurom. Možda se neki od ‘domorodaca’ uplaši da će nakon uvođenja eura kao i u nekim drugim zemljama jednokratno porasti cijene. Privlačno je dobivati plaću u eurima, al’ psihološki je možda problematično kad umjesto 4000 nečega (kuna) dobijete 500 nečega drugoga (eura). A ključni kriterij u toj politmonetarnoj operaciji? Molimo ekipu iz HNB-a da kaže za koliko će uvođenje eura dignuti stopu rasta BDP-a. Ako ima  model prma kojemu je izračunala da bi Agrokorov slom donio 0,3 postotna boda manji BDP, onda taj njezin model može, valjda, izračunati i korist od ulaska u ERM 2.

Komentari