Kad smo se prije desetak godina mi iz tiskanih medija našli usred digitalne revolucije, zbog koje su portali i socijalne mreže počeli nesmetano besplatno nuditi sadržaje slične onima koje smo mi tiskali (ili ih kopipejstati od nas), rijetko je tko izrazio suosjećanje. Taksist mi je tada rekao da on više ne kupuje novine, jer zbog digitalizacije sad ima besplatne vijesti na mobitelu. A kolege iz TV biznisa su pomalo s visine gledali na nas.
Deset godina kasnije, onaj isti taksist koji nije imao razumijevanja za nas iz tiskanih medija, zaboravivši nekadašnji razgovor, lani mi se žalio kako Uberovi vozači uništavaju život njega i njegove obitelji. A medijski igrači klasičnih TV kuća sad se susreću s naglom promjenom ponašanja do jučer vjernih gledatelja. Skoro polovica njih zabavne sadržaje bar jednom na dan gleda koristeći se digitalnim platformama. Pa nije čudno da ovdašnji RTL kupi ‘klikani‘ portal net.hr kako bi dobio platformu koja će mu omogućiti sustizanje odbjeglih konzumenata.
Bolna digitalna škola
Ni bankari (čast iznimkama) nisu pokazivali preveliku volju suosjećati s novinskim izdavačima. A sada su digitalni disrupteri zakucali i na njihova vrata pa sve agresivnije neki nebankarski poduzetnici nude dijelove bankarskih proizvoda mimo klasičnih banaka. Pa je na prošlotjednom, sedmom Liderovom susretu guvernera regije otvorna tema bila o fintechu (detaljnije u ovotjednom tiskanom izdanju Lidera).
Mi iz tiskanih medija koji smo uspješno preživjeli prvi udar digitalne revolucije naučili smo prilagođavati se kombinirajući različite platforme. Takstistima, TV-ovcima i bankarima slijedi slična, nimalo bezbolna životno-poslovna škola.
Uglavnom, digitalizacija kuca na vrata svakom poduzetniku i njegovom poslovnom modelu. Pokazuje se da je dio tvrtki spreman za izazov. Manje su spremni regulatori.
A makroekonomisti, koji bi trebali sagledavati procese i stvarati modele iz kojih će nastati globalna rješenja, još su daleko od ispunjenja zadatka. Ekonomija digitalnih platformi (Digital Platform Economy) još nije iznjedrila kandidata za Nobelovu nagradu. A vrijeme teče. Panika je sve veća. Poduzetnici i njihovi zaposlenici koji se uspijevaju uključiti na digitalne platforme samo su naizgled dobro. Bude li previše žrtava, uruše li se mirovinski i zdravstveni sustavi i sustav međusobne solidarnosti, nikakve žice pod naponom neće zaustaviti gubitnike da pokušaju uzeti malo ili sve ‘pobjednicima‘. Tehnologija bi trebala svijet učiniti boljim, a ne lošijim mjestom.
Peti element
U tom smislu, zanimljiva je knjiga Andrewa Keena ‘Kako popraviti budućnost‘ (izdavač: Ljevak). Autor polazi od velike sličnosti početka industrijske revolucije s ovom današnjom digitalnom. Pa zaključuje da ‘oslanjanje na jedno isključivo rješenje – savršeno slobodno tržište... ili sveprisutnost vladine regulacije – jednostavno neće biti djelotvorno‘.
S obzirom na to da smo svaki od nas, poslovno i privatno, subjekti i objekti digitalne revolucije, nije loše imati metodu praćenja tsunamija kakofonijskih informacija. Keen govori o kombiniranoj strategiji. Kakav će nam biti svijet budućnosti i život budućnosti ovisi o interakciji pet elemenata: regulacije, građanske odgovornosti, ponašanja potrošača, inovacija i obrazovnih rješenja.
Za snalaženje u digitalnoj ‘oluji svih oluja‘ može pomoći svrstavanje vijesti u pet mapa: 1. vladina regulacija, 2. građanska odgovornost, 3. ponašanje potrošača, 4. konkurentne inovacije i 5. obrazovna rješenja
Google, Facebook i Amazon izrasli su u megakompanije kakvih je bilo i na početku industrijske revolucije. Trebalo je proći vremena dok zakonodavci nisu ograničili tadašnje monopole. I sada bi trebalo osmisliti regulaciju kako digitalna ekonomija na kraju ne bi iznjedrila premalo pobjednika i previše gubitnika. No regulacija se neće dogoditi samo voljom vlada ili drugih regulatora. Nužan je i pritisak građana. Koji su se prije 100 godina tužili na pokvarenu hranu koja im se prodaje, a sada bi trebali na pokvarene informacije.
Kao vodič za snalaženje u današnjoj ‘oluji svih oluja‘ Keen izvlači Thomasa Morea i njegovu ‘Utopiju‘ od prije 500 godina: ‘I dok nas struja nosi od industrijskog prema umreženom društvu, velika pitanja koja je More postavio u svojoj maloj knjizi – bliska veza između privatnosti i osobne slobode, kako se društvo treba skrbiti za svoje građane, središnja uloga rada u dobrome društvu, važnost povjerenja između vladara i podanika te dužnost svih pojedinaca da pridonose društvu i unapređuju ga – ostaju jednako važna za današnje vrijeme kao što su bila i u svakom do sada.‘
Dosad je ljudska vrsta više-manje uspješno rješavala suživot s novim tehnologijama. Sadašnji zadatak s nadolazećom umjetnom inteligencijom ipak izgleda najteži dosad.