13. rujan 2012.

Ne stvarajmo nakon idola Rohe novog idola - Slavka

lider.media
lider.media

Tjedan dana nakon što je agencija Fitch, na iznenađenje mnogih, revidirala nabolje prognozu za hrvatski kreditni rejting, još se zbrajaju pozitivni učinci.

Pokazalo se da kad neki ministar, u ovom slučaju ministar financija Slavko Linić, ima konzistentan paket poteza - da to rejtinške agencije znaju prepoznati.  Slavko Linić ovih dana ubire svoj dio priznanja i slave. No to je vrijeme kad opću javnost u Hrvatskoj, ali i vladajuću garnituru, treba upozoriti na opasnost ponavljanja zablude da jedan čovjek može riješiti sve ovdašnje probleme. Slavku Liniću prijeti opasnost od stavljanja na tron s kojeg je prije nekoliko mjeseci otišao guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski.

Deset se godina Željko Rohatinski doživljavao kao čuvar ekonomske stabilnosti. Prije tri godine proglašen je guvernerom godine u konkurenciji svjetskih mu kolega. Posebnu popularnost doživio je u trenucima kad su se diljem svijeta urušavale banke, a hrvatski bankarski sustav ostao je stabilan, bar na vidljivoj razini. Pokazalo se da je to velikim dijelom bila posljedica nepopustljivosti guvernera Rohatinskog u ludim godinama rasta plasmana banaka po svijetu.

Ponavljanje obrasca  U Hrvatskoj je ograničio plasmane banaka i tako ih spasio od upadanja u još rizičnije plasmane. Kad se tomu doda široko rasprostranjeno (ali i veoma diskutabilno) uvjerenje da je politikom stabilne, čvrste kune spasio široke narodne zadužene mase od dodatnog poskupljenja rata kredita - nije čudno da je Roha postao idol-stabilizator.Već je uočljiv sličan obrazac kad je riječ o Slavku Liniću. Rohatinski je držao čvrst tečaj, Linić nastoji držati čvrst proračun. Zahvaljujući izdvojenim naporima Rohatinskog hrvatski kreditni rejting nije prije godinu-dvije potonuo na razinu ‘smeća’. Danas pak zahvaljujući tvrdoglavosti Slavka Linića zemlja zasad nije izgubila investicijsku razinu kreditne procjene boniteta. Javnost je u Rohino vrijeme neopravdano mirno spavala uzdajući se u njegovo monetarno sidro. A posebno su opuštene bile Sanaderova i Kosoričina vlada: radile su gluposti uzdajući se da će Rohatinski to monetarno ‘popeglati’. 

S vremenom je čvrsta kuna postala cilj, a ne privremeno sredstvo. I donijela je mnoge loše nuspojave. Koliko god to relativizirali u HNB-u, dugogodišnja precijenjena kuna znatno je pridonijela demotiviranju izvoza, a tako i deindustrijalizaciji zemlje.Slična je opasnost i od smanjivanja proračuna. Ako fiskalna stabilnost umjesto privremenog sredstva zaustavljanja urušavanja nacionalne ekonomije postane izdvojeni cilj, sâm za sebe, Super Slavko mogao bi na kraju imati rezultate kao i Super Roha. Najbliži je izraz - Pirova pobjeda.

Dvojac nije dovoljan Hrvatskoj trebaju jednako kvalitetne sve vrste ekonomske politike. Novi guverner Boris Vujčić tek treba dokazati da je vizionar i da zna prepoznati ulogu monetarne politike u nekom razdoblju. Slijepo nastaviti politiku prethodnika iz drugih okolnosti prilično je riskantno. Znalci tvrde da se zamjenik guvernera Relja Martić i čuvar državne blagajne Slavko Linić redovito sastaju i da su monetarna i fiskalna politika u ovom trenutku u solidnoj simbiozi.  No čak ni to nije dovoljno. Sad sve ovisi o tome hoće li proraditi trijumvirat. Ako se procesi već personaliziraju, onda je tu riječ o ministru gospodarstva Ratku Čačiću. 

Čvrsta kuna i stabilan proračun imaju smisla samo ako budu u funkciji reindustrijalizacije zemlje. Čačić igra na državne investicije. I to može biti jedna od vatrogasnih akcija, ali nikako bitna. Ovu zemlju i njezine stanovnike neće spasiti ni čvrsta kuna ni proračun bez rebalansa, pa ni državne investicije. Monetarna, fiskalna i gospodarska politika moraju se već danas usmjeriti prema prepoznavanju preostalih oaza proizvodnje (s potencijalom izvoza), procijeniti koje će vrste proizvodnje u svijetu trebati za pet i deset godina. I sav oslobođeni financijski, monetarni i sav drugi potencijal moraju se usmjeriti prema podizanju klasične industrijske proizvodnje i usluga koje se mogu prodati na međunarodnom tržištu.

Dvadeset godina samostalnosti zemlje i tranzicije društva od socijalizma prema kapitalizmu sasvim je dovoljno da se prestane s idolopoklonstvom slučajnih natprosječno sposobnih pojedinaca. Od Slavka Linića ne treba stvarati superjunaka koji će raditi za sve nas i držati nas iznad vode. Stvarnost je presložena za jednog čovjeka.