Tjedan dana nakon što je agencija Fitch, na iznenađenje mnogih, revidirala nabolje prognozu za hrvatski kreditni rejting, još se zbrajaju pozitivni učinci.
Pokazalo se da kad neki ministar, u ovom slučaju ministar financija Slavko Linić, ima konzistentan paket poteza - da to rejtinške agencije znaju prepoznati. Slavko Linić ovih dana ubire svoj dio priznanja i slave. No to je vrijeme kad opću javnost u Hrvatskoj, ali i vladajuću garnituru, treba upozoriti na opasnost ponavljanja zablude da jedan čovjek može riješiti sve ovdašnje probleme. Slavku Liniću prijeti opasnost od stavljanja na tron s kojeg je prije nekoliko mjeseci otišao guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski.
Deset se godina Željko Rohatinski doživljavao kao čuvar ekonomske stabilnosti. Prije tri godine proglašen je guvernerom godine u konkurenciji svjetskih mu kolega. Posebnu popularnost doživio je u trenucima kad su se diljem svijeta urušavale banke, a hrvatski bankarski sustav ostao je stabilan, bar na vidljivoj razini. Pokazalo se da je to velikim dijelom bila posljedica nepopustljivosti guvernera Rohatinskog u ludim godinama rasta plasmana banaka po svijetu.
Ponavljanje obrasca U Hrvatskoj je ograničio plasmane banaka i tako ih spasio od upadanja u još rizičnije plasmane. Kad se tomu doda široko rasprostranjeno (ali i veoma diskutabilno) uvjerenje da je politikom stabilne, čvrste kune spasio široke narodne zadužene mase od dodatnog poskupljenja rata kredita - nije čudno da je Roha postao idol-stabilizator.Već je uočljiv sličan obrazac kad je riječ o Slavku Liniću. Rohatinski je držao čvrst tečaj, Linić nastoji držati čvrst proračun. Zahvaljujući izdvojenim naporima Rohatinskog hrvatski kreditni rejting nije prije godinu-dvije potonuo na razinu ‘smeća’. Danas pak zahvaljujući tvrdoglavosti Slavka Linića zemlja zasad nije izgubila investicijsku razinu kreditne procjene boniteta. Javnost je u Rohino vrijeme neopravdano mirno spavala uzdajući se u njegovo monetarno sidro. A posebno su opuštene bile Sanaderova i Kosoričina vlada: radile su gluposti uzdajući se da će Rohatinski to monetarno ‘popeglati’.
S vremenom je čvrsta kuna postala cilj, a ne privremeno sredstvo. I donijela je mnoge loše nuspojave. Koliko god to relativizirali u HNB-u, dugogodišnja precijenjena kuna znatno je pridonijela demotiviranju izvoza, a tako i deindustrijalizaciji zemlje.Slična je opasnost i od smanjivanja proračuna. Ako fiskalna stabilnost umjesto privremenog sredstva zaustavljanja urušavanja nacionalne ekonomije postane izdvojeni cilj, sâm za sebe, Super Slavko mogao bi na kraju imati rezultate kao i Super Roha. Najbliži je izraz - Pirova pobjeda.
Dvojac nije dovoljan Hrvatskoj trebaju jednako kvalitetne sve vrste ekonomske politike. Novi guverner Boris Vujčić tek treba dokazati da je vizionar i da zna prepoznati ulogu monetarne politike u nekom razdoblju. Slijepo nastaviti politiku prethodnika iz drugih okolnosti prilično je riskantno. Znalci tvrde da se zamjenik guvernera Relja Martić i čuvar državne blagajne Slavko Linić redovito sastaju i da su monetarna i fiskalna politika u ovom trenutku u solidnoj simbiozi. No čak ni to nije dovoljno. Sad sve ovisi o tome hoće li proraditi trijumvirat. Ako se procesi već personaliziraju, onda je tu riječ o ministru gospodarstva Ratku Čačiću.
Čvrsta kuna i stabilan proračun imaju smisla samo ako budu u funkciji reindustrijalizacije zemlje. Čačić igra na državne investicije. I to može biti jedna od vatrogasnih akcija, ali nikako bitna. Ovu zemlju i njezine stanovnike neće spasiti ni čvrsta kuna ni proračun bez rebalansa, pa ni državne investicije. Monetarna, fiskalna i gospodarska politika moraju se već danas usmjeriti prema prepoznavanju preostalih oaza proizvodnje (s potencijalom izvoza), procijeniti koje će vrste proizvodnje u svijetu trebati za pet i deset godina. I sav oslobođeni financijski, monetarni i sav drugi potencijal moraju se usmjeriti prema podizanju klasične industrijske proizvodnje i usluga koje se mogu prodati na međunarodnom tržištu.
Dvadeset godina samostalnosti zemlje i tranzicije društva od socijalizma prema kapitalizmu sasvim je dovoljno da se prestane s idolopoklonstvom slučajnih natprosječno sposobnih pojedinaca. Od Slavka Linića ne treba stvarati superjunaka koji će raditi za sve nas i držati nas iznad vode. Stvarnost je presložena za jednog čovjeka.