Pazi da ti se želje ne počnu ispunjavati! Na to me posljednjih dana upozoravaju prijatelji, redoviti čitatelji ‘Ekonomalija’.
Razgovori idu otprilike ovako:– Jesi li zazivao biznismena za premijera? – Jesam.– Jesmo li ga dobili?– Jesmo.– I, što kažeš?– Još ništa konačno. Kao i njegovi prethodnici, ima pravo na sto dana poštede.– Jesi li prizivao da svoj program izloži bar prezentacijom u Power Pointu?– Jesam.– I, što kažeš?– Kažem da nije ostavio dobar prvi dojam. Ali opet, dajmo mu sto dana kao i drugima.– Dobro. Ali hajde budi hrabar, kad te krenulo, pa reci što bi još poželio kad je nova vlada u pitanju. Pa da ti i to za nekoliko tjedana nabijem na nos!Iskreno, sad me već strah smisliti treću želju kad je o novoj hrvatskoj vladi riječ. Ali kad sam se već usosio, nema smisla sad odustajati. Dakle, sad bih od ‘zlatne ribice’ poželio da premijer Tihomir Orešković odabere kvalitetnoga ekonomskog savjetnika i uz njega jednoga komunikacijskog maga.
Popravni ispit Prije argumentiranja iznesene teze samo jedna mala digresija povezana s inzistiranjem na sto dana. Ova je vlada formirana u kaotičnim okolnostima. Kandidat za ministra financija u tri se sata pretvorio u kandidata za premijera. Dosadašnji Oreškovićevi nastupi veoma su nedorađeni, ali ima izgleda za popravni prijamni ispit. A možemo se vratiti četiri godine unatrag i vidjeti kakva je kakofonija vladala u Milanovićevu orkestru novopečenih ministara... Osim toga, kad kolumnist dobronamjerno daje kredit od sto dana novoj vladi, onda dobiva i kapital da nakon toga, ako bude trebalo, ima veću vjerodostojnost od onih koji od svakoga očekuju da od prvog dana bude supermen.
Sinna za savjetnika Vratimo se želji da Orešković uzme ekonomskog i komunikacijskog savjetnika. Pokazuje se da bi Orešković vrlo vjerojatno bio solidan ministar financija. Ali za makroekonomskog stratega, čini se, nema iskustva. Ili kapaciteta. On je, ipak, prije svega financijaš. Pa imamo situaciju da Vlada ima dva ministra financija. Premijera i imenovanog ministra financija Zdravka Marića. Imamo dva vezna igrača, a nijednog špic-igrača! Oreškoviću bi savjetnik bio nužan! Tko? Pa evo, recimo, Hans-Werner Sinn. To je onaj stručnjak iz njemačkog IFO instituta kojega je HDZ u ožujku prošle godine pozvao na svoj veliki skup o gospodarstvu. Ako se premijer Orešković pohvalno izrazio o domaćoj zadaći koju su napravili njemački ekonomisti, što je logičnije nego da mu Sinn bude savjetnik? Bio bi to veliki napredak u odnosu na sve zadnje premijere, od kojih nijedan nije imao osobnoga ekonomskog savjetnika.Osim ekonomskoga savjetnika premijeru bi trebao i komunikacijski. U manjoj mjeri da Oreškoviću pomogne u svladavanju finesa hrvatskog jezika, a više u stvaranju i realizaciji strategije komuniciranja sa svim segmentima javnosti o potezima koje će Vlada povlačiti u idućem razdoblju. Strašno je da se političke stranke komunikacijskim stručnjacima koriste samo u predizbornim kampanjama. Kad se jednom vlast osvoji – zaborave ih. A da bi se u interesno duboko podijeljenom i frustriranome hrvatskom društvu dobio minimum potpore za reformske zahvate, potrebna je vrhunska komunikacijska sposobnost. Možda je istina da su hrvatski građani spremni podnijeti žrtve, ali pretpostavka je da se stvori ozračje kako će svi slojevi društva, u razmjeru sa svojom ekonomskom moći, podnijeti teret nužnih poteza. Zadnji koji je imao osobni talent uvjeravanja masa bio je Nikica Valentić. Ako predsjednik Vlade tog talenta nema, treba mu stručnjak da pomogne. Naravno, pretpostavka za sve buduće poteze jest da se popuni praznina na kojoj je ‘izgrađena’ Oreškovićeva prva prezentacija u Power Pointu. Logičan je put da premijer najprije ima svoju strategiju osmišljenu i napisanu na, recimo, pedesetak stranica teksta, a da onda iz nje napravi sažetak u Power Pointu. Kad se to već nije dogodilo, sad bi na temelju ‘sažetka’ trebalo napisati cjelovit program. Izgledi da se to dogodi mali su, ali čuda se događaju. Brzo će proći sto dana.