U posljednjih tjedan dana bio sam na dva skupa poslovnih ljudi. U Westinu je najprije održan Dan poduzetnika, a onda Konvencija izvoznika. Godinama se ponavlja isti scenarij: poduzetnici i menadžeri ispune kongresnu dvoranu.
Dijelom su došli da se u stanci nakratko susretnu s predstavnicima vlasti. Ali drugi motiv jest nada da će ih premijer, predsjednik države ili ministri ohrabriti i motivirati. Nažalost, ta nada uvijek iščezne. Koliko je god očito da Kukuriku vlada ulaže mnogo više truda da promijeni stvari u ekonomiji, nastup prema poslovnoj zajednici sličan je kao u vrijeme Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Nakon govora državnog vrha biznismeni ne izlaze iz dvorane ‘sa sjajem u očima’. Vlast ih nije ‘nabrijala‘ da nakon povratka u svoje tvrtke realizaciju planova ubace u višu brzinu.
Biznismeni trebaju ohrabrenje A od Inge Lalić, stručnjakinje za coaching, može se čuti kako biznismenima treba samo malo poticaja i potpore pa da se opet osokole i krenu naprijed. Ako vrijedi individualno, valjda vrijedi i grupno. Toj tezi može se prigovoriti da su poduzetnici i menadžeri, pogotovo uspješni, ionako prirodno motivirani za maksimizaciju profita. Istina. Ali ovdje je riječ o kolektivnom duhu koji bi se morao probuditi u poslovnoj zajednici. Individualna motiviranost nije dovoljna.
Kolega koji je nekoliko dana proveo u Turskoj vratio se oduševljen ambicijom i ponosom tamošnjih poslovnjaka. Zemlja ima stopu rasta BDP-a od oko osam posto. Dobio je dojam da su svi kolektivno i dobrovoljno uključeni u ostvarivanje istoga zajedničkog, ambicioznog cilja. Pokazuje se da su rasprave treba li štedjeti ili poticati rast, i na razini EU i u slučaju Hrvatske, vrtnja u krug. Štediš - pada BDP; državno potičeš rast - sljedeće godine imat ćeš slom državnih financija... Rješenje za zemlje poput Hrvatske zato je izvan hladnih ekonomskih kategorija. Koliko se god to činilo poslovno romantično i nerealno, ali Vladi je ostao neiskorišten instrument jačanja zajedništva na ostvarenju lako mjerljiva cilja.Koji bi to cilj mogao biti? Rast BDP-a preopćenit je, sporo se mijenja, mjeri se tromjesečno i može se ‘pumpati’ pogrešnim sastojcima (potrošnjom bez temelja). Rast investicija jest sredstvo, a ne nekakav suvisao cilj. Broj zaposlenih također se može ‘pumpati’ na štetne načine... Postoje, međutim, teren i cilj kojima se može najmanje prigovoriti. Ispričavam se onima kojima sam već dosadio, ali riječ je o - izvozu. Motivirati ekipu najlakše je ako imaš protivnika. U slučaju izvoza protivnici su reprezentacije svih drugih zemalja. Teren je nevjerojatno velik. Robni je izvoz u svijetu u 2011. bio 18.217 milijardi dolara, a unutar toga hrvatski je izvoz bio 13,3 milijarde dolara. Dakle, manji od promila. To može biti razlog za ‘dešperatnost’ i kukavičluk. Eto kako smo neuspješni... Ali može biti i poticaj. Koliko prostora za povećanje ima!
Izvoznička jezgra Testirajući tezu o potrebi poslovnog zajedništva i motivaciji, čuo sam i upozorenje da je hrvatsko društvo, pa i poslovna zajednica, toliko interesno podijeljeno da je pomisao o zajedništvu možda utopija. Vjerojatno jest tako. Ali ako se kao cilj postavi rast izvoza (potpredsjednik Čačić podsjetio je na skupu izvoznika da u Planu 21 piše da će Kukuriku vlada do kraja mandata postići da 50 posto industrijske proizvodnje završi u izvozu), onda se najprije stvara jezgra od izvoznika. Oni jedni drugima nisu konkurenti. A onda se uz njih vežu svi oni koji mogu pridonijeti rastu izvoza.
Predsjednik Hrvatskih izvoznika Darinko Bago dokazao je u svojoj prezentaciji da su upravo izvoznici najkvalitetniji dio poduzetničke scene u Hrvatskoj. Prosječnoj hrvatskoj tvrtki prihod od prodaje pao je u 2011. za 12 posto. Prihod tvrtki od prodaje na stranim tržištima porastao je za 4,2 posto. Dobit tvrtki u prosjeku je pala za pet posto, a izvoznicima porasla za 10 posto. Gubici su se u prosjeku povećali za 47 posto, a izvoznicima samo sedam posto.Za dva tjedna počinje Europsko nogometno prvenstvo. Nacija će se ujediniti pred malim ekranima. Eventualne pobjede ‘vatrenih‘ slavit će se na trgovima. Zašto se tako (dobro, ne baš mahanjem zastavama iz jurećih automobila...) ne bi slavili i ugovori hrvatskih tvrtki za isporuku proizvoda na strana tržišta, statistički podatak da je u prošlom mjesecu izvoz rastao toliko i toliko? Može se nekima to činiti bedastim, ali u ova vremena, kad konvencionalni recepti ne daju rezultate, možda ne bi bilo loše otići u druge grane. Psihologiju naprimjer.