Neki ljudi doista ne znaju kad bi im bilo pametnije da se ne javljaju. Jedan od takvih jest i Đuro Sessa, predsjednik Udruge hrvatskih sudaca.Upravo su se ispuhale reakcije na nevjerojatnu sudsku odluku sutkinje koja je osudila televizijsku kuću RTL zato što, pojedostavnjeno, nije cenzurirala intervju s premijerom Zoranom Milanovićem i što nije izbacila dio u kojemu premijer etiketira zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića.
Tom odlukom otvara se pritisak na elektroničke medije da više uopće nemaju razgovore uživo. Kad bi se prihvatila logika iz konkretnog slučaja, Hrvatska bi, uz možda iznimku Sjeverne Koreje, postala jedina zemlja na svijetu u kojoj nisu dopušteni TV intervjui uživo.
Ako već sudac Sessa nema hrabrosti priznati da je njegova kolegica sutkinja možda pretjerala u revnosti i da svojim nelogičnim odlukama sramoti vlastitu profesiju, onda mu je bilo mudro da ne podgrijava tu krajnje čudnu odluku. A pogotovo mu nije mudro od sudaca praviti žrtve.
Žuto novinarstvo i žuto sudstvo Odmah na početku, svaka čast dijelu samozatajnih, hrabrih i kvalitetnih djelitelja pravde. Kojih među sucima ima u omjeru baš kao što u medijima ima kvalitetnih novinara, u zdravstvu liječnika, u obrazovanju nastavnika...
Ali kao što postoji ‘žuto novinarstvo’, postoji i ‘žuto sudstvo’. Odbijajući kritički se odnositi prema ‘mangupima u vlastitim redovima’, suci okupljeni u svojoj udruzi najviše štete sami sebi. To što ih javnost sve manje poštuje kao profesiju, nije krivnja javnosti, pa ni medija, nego onih među sucima koji od svog posla prave tragikomedije različitih vrsta.
Predzadnji odlomak Sessina priopćenja valja doslovno citirati. Kaže predsjednik sudačkog ceha: ‘Makar se u javnosti želi nametnuti teza da suci promoviraju cenzuru u novinarstvu, ovakvi napadi na suca kao što ga je doživjela sutkinja Vanesa Brizić Bahun ustvari su prijetnja svim sucima da će, ako se ikada drznu nekog novinara ili medijsku kuću proglasiti odgovornima, biti bez milosti napadnuti, pa se tako, zapravo, stvara ozračje autocenzure ne među novinarima, već među sucima.’
Prvo, zaslužuje li itko biti sudac ako ga nekoliko medijskih napisa može staviti u trajno stanje ‘autocenzure’? Ako su suci tolike kukavice zbog pisane riječi, može se tek zamisliti kako reagiraju ako ih u drugoj vrsti predmeta nazove neki kriminalac i počne im fizički prijetiti. Sessi bi bilo bolje da ne prikazuje svoje kolege u kukavičkom svjetlu.
Pravi novinari i pod raznim vrstama prijetnji imaju hrabrosti nastaviti pošteno obavljati svoj posao. Jednako tako, ni pravog suca neće uplašiti nekoliko novinskih tekstova.
Suci izvan vremena i prostora Drugo, suci su u ovoj zemlji donijeli stotine presuda protiv novinara i izdavača. I u devedeset posto slučajeva novinari i izdavači presude su primili šutke. Zašto? Zato što su suci imali pravo. I kad se donose apsurdne presude, moraju se poštovati. Ali javnost ima pravo sucima, koji se u ovoj zemlji žele staviti u položaj nedodirljiviji od Boga, bar reći kad misli da donose apsurdne odluke.
Odluka da se kazni medijska kuća koja je uživo napravila intervju s demokratski izabranim predsjednikom Vlade, međutim, ne začuđuje. Zašto obični suci ne bi tako impresionistički tumačili zakone kad to čini krema sudstva, suci Ustavnog suda? Koji dovode u pitanje ukidanje regresa i božićnica državnim i javnim službenicima i traže od Vlade da taj potez argumentira postojanjem ‘iznimno snažnih, objektivnih i relevantnih razloga da bi se miješanje u to pravo s njezine strane moglo smatrati opravdanim’.
Kao što sutkinja koja je osudila RTL živi izvan vremena i prostora, tako i ustavni suci nisu svjesni da žive u zemlji koja je šest godina u recesiji i pred bankrotom.
Gospodo suci, možda vam zakoni daju formalnu nedodirljivost. Ali stvarno poštovanje možete zaslužiti samo kvalitetnim radom. I tako da ne branite apsurdne odluke svojih kolega.
I na kraju, treba biti pošten i priznati da u slučaju apsurdne osude RTL-a sutkinja ne bi mogla donijeti odluku koju je donijela da izvršna vlast nije donijela prijedlog zakona na temelju kojeg je sudila, a zakonodavna saborska vlast to amenovala.
Trodioba vlasti sve više pokazuje jedinstvo. Elite zbijaju redove u vječnoj nakani da ostatak društva drže u pokornosti. Uključujući medije.