Ekonomalije
StoryEditor

Sa Slovenijom je trebalo ‘zaratiti‘ u vezi sa zatvorenošću njena tržišta

31. Siječanj 2008.
Piše:
lider.media

Ako Ivo Sanader i njegovi ministri mogu biti oštri u slučaju ZERP-a i predani u zastrašivanju onih koji su povisivali cijene, jednako bi tako trebali biti revni u rješavanju stvarnih problema

Piše: Miodrag ŠajatovićOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Legitimno je ustrajati na ZERP-u, ali Sanaderova bi Vlada jednakom strašću trebala braniti i druge nacionalne ekonomske interese

Hrvatska je Vlada zaoštrila odnose sa Slovenijom, Europskom unijom, domaćim proizvođačima, trgovcima te gradskim upravama. Sa sjevernim susjedima i Europskom unijom ‘ratuje‘ se zbog uvođenja zaštićenoga ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP-a), a s hrvatskim proizvođačima, trgovcima i gradskim upravama zbog povećanja cijene roba i usluga. Sasvim je u redu da Vlada ide oštro u obranu nekih interesa za koje je zadužena. Sada kad je zakuhalo u vezi sa ZERP-om, čak i hladni ekonomski analitičar postaje zapjenjeni navijač s tribina i navija da se ne popusti neprincipijelnim pritiscima. Jednako tako, ne može se potpuno odbaciti obveza Vlade da se i ona brine o stabilnosti cijena u državi.

Umjesto povjerenstva za cijene trebalo je osnovati povjerenstvo za praćenje izvoza

Ako je hrvatska vlast spremna, kako što to opisuju Slovenci, ‘prekinuti diplomatske odnose‘ zbog ZERP-a, bilo bi osvježenje da su diplomatske napetosti izazvane time što je Vlada stala u obranu hrvatskih izvoznika, kojima se godinama postavljaju necarinske prepreke za ulazak hrvatskih proizvoda na police slovenskih trgovina. Jednako tako, ako je prema Sanaderovoj zapovijedi osnovano Povjerenstvo za praćenje cijena, zašto se prema istom principu nije osnovalo povjerenstvo za praćenje vanjskotrgovinske bilance.

Antiinflacijsko povjerenstvo, koje već iskazuje blage inkvizitorske metode prema poduzetnicima i menadžerima koji su se drznuli dignuti cijene i tako ‘uznemiriti javnost‘, samo je predstava za publiku. Na kraju će donijeti više štete nego koristi. Metodama političkog pritiska možda će potpredsjednik Polančec, vjerojatno i mimo svojih menadžerskih uvjerenja, natjerati poneku tvrtku da ublaži već objavljena poskupljenja. Ali to će biti Pirova pobjeda. Za mjesec-dva, budu li opet htjeli povisiti cijene za, recimo, četiri posto, menadžeri će, poučeni iskustvom, najaviti poskupljenje od 10 posto. Pa će čekati da ih Polančec nazove. Malo će pregovarati i na kraju, uz malo sreće, povisiti cijene za ‘samo‘ šest posto. Dometi utjecaja Povjerenstva za cijene bit će dvojbeni i kad je riječ o zamrzavanju cijena struje i plina. Kratkoročno će narod biti manje uplašen, ali ako su uzrok poskupljenja veći troškovi, uz ostale neizmijenjene uvjete, tvrtkama će ostati manje za razvojne projekte. Izostat će dio investicijske potrošnje, a za nekoliko godina pojavit će se manjak kapaciteta za proizvodnju i isporuku energije.

Umjesto Povjerenstva za cijene, trebalo bi svaka dva tjedna sazivati povjerenstvo za suzbijanje deficita vanjskotrgovinske bilance, tj. za povećanje izvoza. Ako predsjednik Vlade i ministri imaju vremena baviti se poskupljenjima, onda imaju vremena i za stvaranje uvjeta za veću proizvodnju. Jest da inflacija pogađa standard stanovništva, ali smanjenje rasta BDP-a (a koji se jedino može povećavati izvozom) i time uzrokovani očekivani gubitak radnih mjesta - ipak su teža posljedica nadolazeće recesije. Umjesto da se bavi posljedicama (inflacijom), Sanaderova bi se Vlada morala okrenuti stvaranju preduvjeta da se snažnom privredom zaposlenike učini otpornijima na hladne vjetrove nadolazeće svjetske recesije. Pojednostavljeno, kad bi si prosječni zaposlenik u hrvatskoj ekonomiji produktivnošću i konkurentnošću na globalnom tržištu osigurao za trećinu veću plaću, to bi ga više obranilo od inflacije nego što to može u socrealističkoj maniri konstruirano povjerenstvo za suzbijanje inflacije.

Karizmatični premijeri ostaju zapamćeni po tome što su u turbulentnim vremenima znali razlučiti važno od manje važnog. Premijer Sanader ima priliku još jednom polagati (popravni) ispit. Dolazi ‘teška ekonomska naoblaka‘. Čak i tradicionalno previše optimistični MMF šalje signale da se usporavanje rasta neće zadržati samo u SAD-u. U odnosu na lanjski rast od gotovo pet posto, u godinu dana doći će do globalnog pada na 4,1 posto. Tko pred tim trendom bude zatvarao oči, ni povjerenstva za cijene ni bavljenje ZERP-om neće mu pomoći.

26. travanj 2024 06:57