Znao sam da je u jednom od ormara u uredu. No svaki put kad sam je počeo tražiti, nisam dovoljno duboko i temeljito kopao po naslagama starih brojeva časopisa, fascikala, strategija i knjiga koje ‘samo što nisu zatrebale‘.
Tek je akcija generalnog čišćenja, a ‘u povodu‘ deset godina prikupljanja, dala rezultat. Našao sam knjižicu ‘Hrvatska izvozna ofenziva – strategija za razdoblje 2007. – 2010‘.Na početku knjižice piše: ‘Kako je izvoz nužan preduvjet rasta i napretka hrvatskoga gospodarstva, MINGORP kao nositelj projekta (u suradnji s udrugom Hrvatski izvoznici), prema odluci Vlade od 14. lipnja 2006., pokrenuo je projekt ‘HIO – Hrvatska izvozna ofenziva‘ radi dugoročnog povećanja izvoza, stvaranja novih izvoznika, promjene strukture izvoza te jačanja tvrtki koje proizvode repromaterijal koji se upotrebljava u procesu proizvodnje finalnih proizvoda.‘ Izrada projekta trajala je šest mjeseci, a glavni savjetnik bio je dr. Karl-Heinz Dernoscheg, voditelj tima za austrijsku izvoznu ofenzivu.
Poučna priča Sudbina projekta poučna je u ovo predizborno vrijeme na dvije razine: na prvoj, kako u Hrvatskoj završavaju projekti, a kako u Austriji; a na drugoj, što se dogodi sa stranim savjetnicima. Upućeni se sjećaju da je tadašnji ministar gospodarstva i poduzetništva Branko Vukelić osjećao nedostatak projekta pa je, kad mu je predložena ideja o izvoznoj ofenzivi prema uzoru na već uigranu austrijsku koncepciju izvozne ofenzive, brzo pristao. Austrijski je savjetnik u suradnji s domaćim stručnjacima napravio strategiju s jasnim ciljevima, zadacima i rokovima. Vlada je imenovala radnu pa operativnu skupinu. U prizemlju zgrade Ministarstva gospodarstva u Vukovarskoj ulici otvoreni su uredi, prozori su bili oblijepljeni oznakama izvozne ofenzive...E, onda je zapelo na međuresornim odnosima u vladinim ministarstvima. Nisu se okupili očekivani kadrovi, neki su se razboljeli, a kao za inat, došlo je vrijeme novih izbora. Na opće iznenađenje vođa oporbe Zoran Milanović promašio je stopostotnu priliku i Ivo Sanader (na njegovu nesreću, poslije se pokazalo) dobio je drugi mandat. Ministar gospodarstva Branko Vukelić prebačen je na mjesto ministra obrane. Za ministra gospodarstva došao je Damir Polančec. I to je bilo to. Projekt hrvatske izvozne ofenzive ugasio se. Na prozorima u Vukovarskoj pojavili su se novi slogani, a nastupila je uvozna ofenziva i ofenziva ‘bojenja tunela‘.Što se dogodilo u Austriji? Eno, projekt izvozne ofenzive živi svih ovih godina. Samo je iz taktičkih razloga, vezano uz odnose u EU, sintagma ‘izvozna ofenziva‘ zamijenjena sloganom ‘Go International‘.
Tužna sudbina stranih savjetnika Zanimljive asocijacije budi i to što je za savjetnika u tom projektu angažiran strani stručnjak. Pogotovo u svjetlu činjenice da je HDZ, mogući pobjednik na skorašnjim parlamentarnim izborima, za svoj ekonomski program angažirao stranog savjetnika, predsjednika njemačkog instituta IFO Hans-Wernera Sinna. Strani ekonomski savjetnici u povijesti samostalne Hrvatske nisu bili brojni, a nisu ni dugo trajali. Zadnji kojega se javnost sjeća bio je mađarski ekonomist Lajos Bokros. Angažiran je da savjetuje premijera Ivicu Račana, ali savjetnički odnos nikad nije ostvaren. Premijer nije imao vremena za savjetnika... U slučaju HDZ-ove pobjede na skorašnjim parlamentarnim izborima bit će zanimljivo vidjeti kakav bi utjecaj mogao imati spomenuti Sinn. Njegov jedini javni nastup u Zagrebu najviše je uznemirio upravo HDZ-ovce jer je njemački ekonomist čak spominjao potrebu slabljenja kune. Jasno da u predizborno vrijeme nije zgodno plasirati takve i slične nepopularne ideje. Ali ako HDZ bude pobjednik, može se očekivati da se Sinn kao savjetnik preseli u ured odmah do premijerova. I da se pojavi knjižica s ekonomskim programom iza kojeg angažirani stručnjak stoji. Sinnu bi to, na neki način, mogla biti kruna karijere i teško je vjerovati da bi za ovakav ili onakav honorar bio spreman praviti kompromise. Zato bi bilo ugodno iznenađenje, ako bi (u slučaju HDZ-ove pobjede) na savjetničkom mjestu dočekao bar godišnjicu angažmana. Ekonomski savjetnici u ovoj zemlji, kad se i angažiraju, ne traju tako dugo. Ne volim kolumne završavati upitnim rečenicama, ali ovu bih završio pitanjem: Hoću li za nekoliko godina opet kopati po naplavini papira tražeći ekonomski program onoga, kako se ono zvao, aha, dr. Sinna?