Nervoza. To je prva asocijacija nakon vijesti da je Željko Rohatinski najavio odlazak s mjesta guvernera središnje banke. Pogotovo nakon što je objasnio da mu je premijer Zoran Milanović odluku o tome da ne može dalje surađivati s njim priopćio u - telefonskom razgovoru! Svatko tko imalo poznaje Rohatinskoga morao je znati da će on reagirati neočekivano i žestoko.
Teško se oteti dojmu da bi se takve ozbiljne stvari trebale rješavati uživo, u četiri oka. Poruka nikako nije dobra, bez obzira na to što tko misli o dugovječnu guverneru Hrvatske narodne banke. Osnovno pitanje koje će se analizirati sljedećih dana (nažalost, zbog blagdana u četvrtak ovaj broj Lidera prelama se prije nego inače) svodi se na dokučivanje razloga zbog kojih premijer i guverner ‘više ne mogu surađivati‘.Banalna je razina mogući animozitet. Druga su razina moguće generacijske razlike. U tom smislu možda se može razumjeti da je Milanoviću bliži Boris Vujčić, dugogodišnji zamjenik guvernera. Treća - i najvažnija - razina jest koncepcija.
Kooperativniji Vujčić? Razlikuju li se pogledi na ekonomsku politiku premijera Milanovića i njegovih ministara s jedne strane i guvernera Rohatinskog s druge strane? Ljudi bliski Rohatinskom iznenađeni su obratom jer je još prije tjedan-dva guverner govorio da je postigao dogovor s izvršnom vlašću. Sad su se odjednom - pojavile nepremostive razlike!?Jedina moguća bitna i opravdana koncepcijska razlika mogla bi biti pitanje tečaja. Rohatinski cijeli svoj mandat zagovara i održava zapravo fiksirani tečaj kune - koji je sigurno pridonio tomu da današnji hrvatski izvoz ne može izvući zemlju iz recesije. I to mu je, prema mome dubokom uvjerenju, najveća pogreška u 12 godina. Nezgoda je u tome što je teško zamisliti da bi si političar Zoran Milanović želio priuštiti nuspojave slabljenja tečaja kune.
Dakle, koncepcijsko mimoilaženje zbog tečaja kao zadnjeg sidra prividne makroekonomske stabilnosti trebalo bi odbaciti.Ostaje moguće mimoilaženje u vezi s tim koliko ‘relaksirati‘ monetarnu politiku. Iz govora koji je održao u ponedjeljak čini se da je u tome ‘nemogućnost suradnje‘. Guverner ne želi pustiti u pogon ‘tiskaru novca‘ ako on sigurno ne završi u poticanju proizvodnje, osobito za izvoz. Iz vladajuće se koalicije, u danu kad je Roha najavio povlačenje, moglo čuti da to i nije velik potres jer će Vujčić kao guverner biti kadar kontinuiteta. Ako se traži kontinutet, čemu promjena? Budući guverner tek će trebati dokazati da je koliko-toliko autonoman u odnosu na izvršnu vlast, ali i da ima gard prema stranim bankama koje posluju u Hrvatskoj i katkad snažno pritišću središnju banku. Istina, treba priznati da je Rohatinski u nekoliko navrata za HDZ-ove vlasti puštao milijarde kuna, kad bi državnim financijama jako prigustilo, ali u tome ipak nije pretjerivao.
Ergović, Rohatinski... Sljedeći će mjeseci pokazati koliku je težinu u međunarodnim krugovima imao Željko Rohatinski. Ako je njegov imidž precijenjen, rejtinške agencije neće spuštati ocjene za Hrvatsku u kratkom roku. Ako je guvernerovo značenje vlast koja ga više ne želi podcijenila - ceh eksperimenta mogli bi dodatno platiti građani i poduzetnici daljnjim pogoršavanjem uvjeta financiranja i refinanciranja. Ne treba očekivati da će građani sad stati u redove pred banke i povlačiti svoju ušteđevinu jer odlazi Rohatinski, ali dugoročno takvi su primjeri vjerojatno mogući. Teza o povećanju nervoze u Hrvatskoj imala je argument i prije iznenadne guvernerove najave da se neće kandidirati za treći mandat. Samo nekoliko dana prije ekonomsku scenu potresla su i žestoka previranja u Hrvatskoj udruzi poslodavaca na kraju kojih je s predsjedničkog mjesta smijenjen direktor Nexe grupe Ivan Ergović.
Nervoza je razumljiva. Zemlja je opet u recesiji, industrijska proizvodnja pada za 10 posto... Sad odlazi i guverner... Od premijera Milanovića u sljedećim danima treba očekivati obrazloženje zahvale guverneru. Pozornost treba svratiti i na najave iz Banskih dvora da se priprema nov, žešći paket mjera. A bit će zanimljivo čuti i ministra financija Slavka Linića koji se s Rohatinskim navodno jako dobro razumio. Na kraju, Rohatinski ne može biti gubitnik. Odlazi kao ‘žrtva‘, ali cijenu tečaja neće morati platiti rušenjem imidža.