Sad više nema sumnje: nakon mnogo vremena svijet ima veliku ekonomsku zvijezdu. Svatko tko u sljedećim mjesecima i godinama bude htio ozbiljno razgovarati o budućnosti kapitalizma, morat će znati nalaze i preporuke 42-godišnjega profesora na Paris School of Economics.
Ime mu je Thomas Piketty. Nakon nedavnog izlaska njegove knjige ‘Capital in the Twenty-First Century’ već ga stavljaju uz bok Adama Smitha, Thomasa Malthusa, Karla Marxa i Johna Maynarda Keynesa.Možda je riječ o pretjerivanju, ali Pikettyjeva je analiza kretanja ekonomskih nejednakosti kroz povijest napokon nešto originalno u svjetskoj ekonomskoj misli. Taj francuski ekonomist pronašao je ‘bug’ u kapitalističkom softveru.O njegovoj knjizi već se pisalo u hrvatskim medijima. Pojednostavnjeno, u opsežnoj knjizi koja je svjetski ekonomski bestseler Piketty dokazuje da se puštanjem da nevidljiva ruka djeluje na slobodnome kapitalističkom tržištu neizbježno povećava nejednakost među stanovništvom. Bogatstvo se nezaustavljivo koncentrira u sve manje ‘rentijerskih’ ruku. U SAD-u, primjera radi, jedan posto najbogatijih ima udio u ukupnom bogatstvu kakav nije viđen od 1928. I taj se trend nastavlja. Zato je pitanje vremena kad će odnosi između bogatih i običnih opet doći na razine iz vremena plemića i kmetova.
Žešći od Linića Pojednostavnjeno, Piketty tvrdi da kapitalistički sustav rađa trend u kojemu je prinos na kapital viši od rasta BDP-a. Ako od rasta jedna skupina uzima natprosječno, očito je da svi ostali moraju dobiti manji udio, pa će se nejednakost povećavati.Kao rješenje te pogreške ugrađene u liberalni kapitalizam predlaže uvođenje globalnoga progresivnog poreza na kapital ili, pojednostavnjeno, na dijelove u kojima je, zapravo, riječ o rentijerstvu. Tako bi se osim na dionice i obveznice taj porez odnosio na zemljišta, prirodne izvore, kuće, uredske prostorije, trgovine, strojeve, softver i patente. I to ne u trenutku kad se ti oblici bogatstva prodaju, nego svake godine dok ih neki ‘rentijer’ drži u vlasništvu.Što je mnogo revolucionarnije od svojedobnih ideja Slavka Linića o oporezivanju nekretnina i zemljišta koji nisu u funkciji. Moglo bi se očekivati da su zapadni poslovni mediji Pikettyjeve zaključke i prijedloge dočekali ‘na nož’. Jer zadiru u samu bit slobodnoga kapitalističkog tržišta. I budimo iskreni, za glavne krivce uzimaju čitatelje tih medija - poduzetnike. Međutim, osuda je izostala. Odnos prema knjizi ‘Capital in the Twenty-First Century’ prilično je benevolentan.U čemu je štos? Kapitalizam kao sustav preživljava jer ima nevjerojatan osjećaj za prilagodbu. Do globalnog sloma 2008. francuski bi ekonomist bio ismijan. Sad kad je očito da globalno kapitalizam srlja u sve veću opasnost od novoga, velikog sloma, sve što može pomoći - prihvatljivo je.
Sindikalni ‘svetac zaštitnik’? Današnji vladari svijeta znaju ponešto o povijesti. Kad ekonomske nejednakosti prijeđu psihološku granicu (problem je što nitko ne zna odrediti gdje je ona u konkretnoj zemlji), počnu revolucionarni procesi. Pa je tako trebalo potrošiti sedamdeset godina dvadesetog stoljeća da se neutralizira socijalizam. Koji je bio odgovor na povećanje nejednakosti, nezaposlenost, siromaštvo... Čini se da kapital ne bi htio ponoviti takvo iskustvo. Pa prihvaća nalaze ekonomista kakav je Piketty. Rast ekonomskih nejednakosti, koncentracija bogatstva u uskom sloju ljudi - velika je prijetnja platežno sposobnoj potražnji. U svijetu, pogotovo zapadnome, sve više nedostaje potrošača. Ljudi koji su ostali bez posla ili su u strahu da će vrlo brzo postati nezaposleni ne troše. Ekonomska istina da kad bogat čovjek dobije tisuću dolara, bar osamsto dolara neće odmah potrošiti, a da kad sto siromašnih dobije po deset dolara, sve će ih vrlo brzo ostaviti u trgovinama, sve je važnija. Prije godinu i nešto, govoreći o stanju u Africi, američki predsjednik Barack Obama iznio je zanimljivo stajalište najveće svjetske sile. U Africi treba prestati koncentracija bogatstva u rukama predsjednika tamošnjih država i njihovih suradnika. Zarađeno od prodaje sirovina kojima Afrika obiluje mora doći u ruke širokih slojeva stanovništva. Socijalna osjetljivost? Možda u tragovima. Ali glavno je da američke i druge korporacije dobiju nove platežno sposobne kupce. Može se očekivati da će Pikettyja uskoro otkriti i sindikalni vođe u Hrvatskoj. Mogli bi ga ubrzo proglasiti svojim ‘svecem zaštitnikom’.
Twitter: @MSajatovic