Poduzetnici i menadžeri zasad spominju samo inflaciju, ne i rezanje troškova. Nadaju se da će cjenovne udare moći prebaciti na potrošače. To bi donijelo kratkoročno olakšanje i gurnulo inflaciju iznad pet posto
|
Piše: Miodrag ŠajatovićOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. |
Prolazi vrijeme kad se agresivnim povećanjem prihoda moglo pokriti svaki trošak. Kresanje troškova uskoro će ući u modu |
|
U intervjuu za novogodišnji broj internoga glasila tvrtke Vlado Jerbić, generalni direktor Belišća d.d., posebno je naglasio da se radi na rekonstrukciji papir-strojeva PS-2 i PS-3, odnosno njihovih parno-kondenzatnih sustava. Premda vjerojatno nitko izvan inženjerskoga kruga u Belišću nema pojma o čemu je riječ, treba obratiti pozornost na ono što rade stari poslovni lisci u koje se ubraja i dugogodišnji lider sada već razgranate Grupe Belišće. Jerbić se, naime, hvali da u sustavu intenzivno rade na ‘smanjenju potrošnje toplinske energije kao najveće stavke‘. Papirna industrija je veliki potrošač energije, koja u cijeni papira sudjeluje s 20 posto, pa je program smanjenja troškova energije jedan od najvažnijih poslova u 2008., za koju je najavljeno daljnje povećanje cijena energenata. Poduzetnici i menadžeri koji prije drugih uočavaju trendove i na njih reagiraju iskoristit će 2008. godinu za - rezanje troškova. Bit će to godina u kojoj će mudri poslovnjaci prije drugih uz, sportski rečeno, nastavak napadačke igre više nego do sada inzistirati na obrani. Posljednjih pet-šest godina nije se moralo previše razmišljati o troškovima. Tržišta su rasla. Zbog povećanja prodaje i zaduživanja moglo se ne voditi računa o optimalizaciji troškova. I za prvih devet mjeseci 2007. godine prihodi su na razini nacionalne ekonomije rasli 15,3 posto, a troškovi sporije - samo 14,7 posto. Vremena se, međutim, mijenjaju. Inflacija raste, kamate također, a s njima i troškovi financiranja rasta i razvoja. Možda će prosječna inflacija na kraju 2008. i biti prihvatljivih 4,5 posto, ali svaka će tvrtka u Hrvatskoj imati svoju inflaciju, ovisno o strukturi troškova. U intervjuima poduzetnika i menadžera još se rijetko pojavljuje riječ ‘trošak‘. Svi spominju samo opći pojam - inflaciju. Veće troškove moguće je amortizirati manjom dobiti. Vlasnici tvrtki time ne bi bili oduševljeni Kod mnogih, očito, postoji podsvjesna nada da će inflaciju jednostavno prebaciti na kupce svojih proizvoda i usluga i da neće biti prisiljeni na rezanje troškova. Samo će sretnici, kakvi su koncesionari za autocestu Zagreb - Macelj, koji su izborili za državu krajnje štetan ugovor, biti u prilici podignuti cestarinu prvog dana 2008. godine, a da se ne izvrgnu opasnosti da im to prouzroči ozbiljnije probleme. Ostalima će se bavljenje troškovima prije ili poslije nametnuti kao neizbježna aktivnost. Treba priznati da se tijekom 2008. još može bez češljanja kroz potrošne stavke. Dobit je u hrvatskom gospodarstvu pristojna i ako prihodi i budu rasli sporije od troškova, može se ići na smanjenje dobiti. Problem su vlasnici, domaći, a pogotovo strani, koji su se ‘navukli‘ na visoke dividende, pa neće baš tako lako pustiti da dio profita zbog komocije menadžmenta umjesto u njihovim završi u džepovima dobavljača. Za ovu godinu moguće je predvidjeti i zategnutije odnose između poslodavaca i zaposlenika, odnosno Udruge poslodavaca i sindikata. Zaposlenici će, nakon što ih u računima za režije i u šoping-centrima pogode nove cijene, pokušati više troškove prevaliti na svoje poslodavce. Ovi će, pak, biti u krajnje nezgodnoj situaciji. Ako nemaju mogućnost da i sami dignu cijene svojih proizvoda, poslodavci će se naći u škarama troškova. K tomu, morat će paziti kako da zadrže kadar koji im nosi poslove. Jer, dolazi razdoblje kad će svaki ozbiljan poslovni čovjek morati misliti i o razvoju i o snižavanju ili bar zadržavanju troškova poslovanja. Naravno, poznavajući dosadašnju praksu Sanaderove vlade da bježi od stvarnog rješavanja problema, moguće je da će buduća vlada dopustiti razne vrste indeksacija, odnosno ubrzanje inflacije, da bi na kratki rok svi bili što manje nezadovoljni. Među ostalim, troškovni udar može se za nekoliko mjeseci neutralizirati poticanjem duljih rokova neplaćanja. Svako takvo nasilje nad ekonomskom logikom, međutim, doći će na naplatu kao još veći trošak u 2009. godini. Naravno, postoje tvrtke u kojima se kontinuirano vodi briga o troškovima. Za onima koji su najbolji ‘krotitelji‘ troškova uskoro bi se mogla povećati potražnja na tržištu radne snage. Rezači troškova postat će tražena roba. l |
|