Poruka poslovnoj zajednici iz Smjernica za izradu državnoga proračuna svodi se na signal: računajte na domaće tržište i uvoz, a nemojte se previše orijentirati na proizvodnju za izvoz
Analitičari Instituta za javne financije nakon proučavanja Smjernica za izradu proračuna za 2016. i projekcija za 2017. i 2018. zaključili su da nisu ‘jasno iskazani ciljevi ekonomske politike’. Možda ciljevi nisu iskazani jasno, ali daju se iščitati. Mediji i javnost zakvačili su se za detalje povezane sa samim proračunom, a zapravo je najvažniji dio sadržan u ‘makroekonomskom okviru’. Uz malo pojednostavnjenja iz tog okvira moglo bi se iščitati da Oreškovićeva vlada do 2018. računa na to da će rast temeljiti na potrošnji kućanstava koja će se pak temeljiti na ponovnome zaduživanju građana. Računa se i na rast državne potrošnje, a i na brži rast uvoza od izvoza! Poruka poslovnoj zajednici, možda autori Smjernica to nisu željeli, ali tako se iščitava, svodi se na signal: računajte na domaće tržište i uvoz, a nemojte se previše orijentirati na proizvodnju za izvoz. Savez između uvoznika i države
Kad su Smjernice tako neambicioznio postavljene, kad se igra na nekvalitetne generatore rasta, onda se nitko ne smije čuditi što nam je potencijal rasta i dalje nizak. Prethodnoj vladi trebale su tri godine zablude da bi napokon, šest mjeseci prije odlaska, u Smjernice objavljene u srpnju prošle godine stavila tvrdnju da će ‘glavni pokretač rasta od 2016. do 2018. biti izvoz robe i usluga’. Nova vlada odustaje od takve najave. Nova poruka glasi: ‘Doprinos neto izvoza gospodarskom rastu ostat će blago pozitivan u svim promatranim godinama iako će s ubrzanjem oporavka biti sve manji.’ Iznenađuje da nova vlada ne vjeruje u izvoz. Vjeruje u domaću potražnju, uvoz i ‘privlačenje investicija’. Nevjerojatnom se čini projekcija prema kojoj se u 2016. očekuje rast izvoza od 5,2 posto, a uvoza od 4,7 posto. A onda, uz najavu svih reformi koje bi trebale podignuti konkurentnost zemlje, 2018. izvoz raste za 5,6 posto, a uvoz za 5,9 posto!? Da je neki neovisni analitičar ustvrdio kako će ‘izvoz robe i usluga u mnogo većoj mjeri odražavati kretanje inozemne potražnje na domaće proizvode i usluge’. Ali Vlada može aktivno sudjelovati u poticanju izvoza. Ako su uvjeti na vanjskim tržištima teži, ljudski faktor i sinergija između Vlade i poduzetnika može nadoknaditi taj minus. Ne može Vlada biti nezainteresirani promatrač s tribine.Krajnje destimulirajuće za sve proizvođače koji se bore prodati svoju robu na svjetskim tržištima zvuči najava iz Smjernica kako se ‘očekuje znatan doprinos državne potrošnje gospodarskom rastu od 1,2 posto u 2018.’. Netko zločest mogao bi u takvim projekcijama vidjeti savez između uvoznika i državnih financija. Jer veći uvoz znači i više PDV-a u kratkom roku. Na izvezenu robu ne plaća se PDV, nego treba čekati da zarada dođe na račune izvoznika u zemlji pa da se taj novac počne trošiti na domaćem tržištu na kojem onda dolazi naplata za državnu blagajnu najizdašnijega poreza – PDV-a. Da takva konstrukcija ne stoji, morali bismo dobiti debelo obrazloženje iz Banskih dvora i Katančićeve.
Zablude o potrošnji i investicijama
Od Oreškovićeve vlade očekuje se da odgovori kako i kojim elementima namjerava povećati potencijal rasta BDP-a. Ideje o boljemu kreditnom rejtingu zemlje i nižim kamatama nikako nisu dovoljne da se zdravo podigne potencijal rasta. Davati opet kredite građanima da kupuju robu, a da onda opet upadnu u nemogućnost plaćanja, zaista bi bila glupa orijentacija. Pa to smo već prošli! Jednako kao što smo već prošli velike najave o dolasku stranih investicija. Može njemačka kancelarka Merkel obećavati hrvatskom premijeru Oreškoviću dolazak njemačkih investicija nakon što su zatopljeni politički odnosi, ali već se mnogo puta pokazalo da nada u strane investicije koje će podignuti potencijal rasta iznad tri posto BDP-a nema preveliko pokriće. Još su prije tridesetak godina studenti ekonomije, učeći iz knjige Philipa Kotlera, morali naučiti da su zastarjela poduzeća proizvodno orijentirana, a moderna poduzeća tržišno. Političari u Hrvatskoj, većina medijske i opće javnosti još su u ‘proizvodnome modu’. Važno je privući neku investiciju i početi nešto proizvoditi. Problem je što u današnjem svijetu više uopće nije problem nešto proizvesti. Problem je uočiti potrebe potrošača, imati tržište. Biti tržišno, a ne proizvodno orijentiran. Smjernice za 2016. do 2018. previše su na sredini ceste. Najavljivalo se da će se iz njih moći iščitati ekonomska politika nove vlade. Volio bih da sam pogrešno iščitao poruke.