Nakon mnogih razgovora s poduzetnicima, posebno onima iz proizvodnje, njihov položaj i na početku 2013. najjednostavnije je oslikati prizorom iz Prvoga svjetskog rata.
Prosječni je hrvatski poduzetnik poput nižega časnika negdje na galicijskoj fronti. U blatnom je rovu, iz stroja mu je već izbačeno pola vojnika, kod ostalih je moral nizak. Čak i rezervni položaj jedva se drži. Streljiva je sve manje. Hrane također. Riječju - stanje je očajno. A da stvar bude gora, svaki dan stiže neka inspekcija iz zapovjednog stožera. Vojni birokrati provjeravaju vode li se zapisnici prema svim odredbama PS-a (Pravila službe, tako se to nekad zvalo...). Stalno stižu nove direktive kako trebaju biti namješteni kreveti, kakve slike trebaju biti na zidu rova te svako malo naiđe neki inspektor koji urla na vojnike koji nemaju propisano zakopčanu pucad na košuljama. I za sve te propuste piše kazne izluđenom časniku, prijeteći mu da će sutra završiti na prijekom sudu, a onda, zna se, i pred streljačkim strojem.
Vježbanje strogoće Poduzetnicima tu sliku ne treba ‘prevoditi’, ali za one koji to nisu: vojnici su preostali zaposlenici, streljivo su krediti koji se više ne odobravaju, a položaj koji se sve teže drži promet je ostvaren u prijašnjem razdoblju. Inspekcije iz zapovjedništva državni su inspektori, poreznici i slični koji iz preostalih živih tvrtki ‘cijede suhu drenovinu’. A streljački je stroj - prijetnja Remetincem. Koliko god to zvučalo antireformski, u uvjetima u kojima je hrvatski realni ekonomski sektor na pragu raspada i potpunog poraza, odgovorna bi vlast morala bar razmisliti o tome ima li smisla baš sad i dalje trenirati strogoću. Dok god ova vlast (Vlada, HNB...) ne osmisli i ne počne aktivno provoditi cjelovite mjere, doista je opasno tjerati iznemogle tvrtke na poštovanje sve viših standarda i financijske strogoće. Jednako bi tako kreatori ekonomske politike morali razmisliti o povlačenju na rezervne položaje. Ako već strane investicije neće u kratkom roku biti generator rasta, možda treba primijeniti i vatrogasne mjere kojima bi se na godinu-dvije, pa makar i pod cijenu kasnije inflacije, dizala potražnja stanovništva. Iz ‘zapovjednog stožera’, tj. Banskih dvora, i dalje stižu zbunjujući signali. Nakon što je i Moody’s srušio hrvatski kreditni rejting, premijer Zoran Milanović počeo se, u svome već uobičajenom stilu, junačiti procjenom da bi hrvatski rezultati bili lošiji da se sluša kreditne agencije.
Milanović nije razumio Moody’s Ali hajdemo si dati malo truda i koncentracije pa vidjeti što to traži Moody’s. Premijer je koncentraciju očito uspio zadržati samo na dijelu jedne rečenice. U kojem se traži smanjenje socijalnih prava. Ali Moody‘s upućuje i na nešto drugo. Jasno daje do znanja da se Hrvatska mora okrenuti prema proizvodnji i izvozu kao pokretaču rasta. Taj dio ‘vrhovni zapovjednik’ hrvatske vlade potpuno ignorira. A onda među njegovim ‘generalima’ vlada zbunjujuća kakofonija. Ministar financija Linić za supstituciju je uvoza (ponajprije energije), a potpredsjednik Grčić ipak sramežljivo spominje mogućnost orijentacije na izvoz.
Nevjerojatno je da nam kreditna agencija mora davati savjet o izvozu. Donedavno je to bilo nezamislivo. Agencije, koje financiraju banke sa Zapada, nisu zemljama u razvoju spominjale da se trebaju orijentirati na proizvodnju i izvoz. U modi su bili uvoz i domaća potrošnja. Kad strani financijski centri počinju naivnoj Hrvatskoj skretati pozornost na to da bi se morala okrenuti izvozu, onda je stanje doista dramatično. Pri čemu je jasno zašto je Zapad počeo dijeliti takve savjete. Bez izvoza zemlje poput Hrvatske neće moći vraćati kredite. Bez industrije neće biti platežno sposobnih stanovnika da u budućnosti kupuju proizvode najrazvijenijih zemalja.Nažalost, mudisovci nisu hrvatskoj vladi ‘nacrtali’ savjet koji bi mogla razumjeti i djeca. Ako je izvoz u EU težak, treba se okrenuti zemljama u kojima je rast još veći od pet posto. Samo što bi to vrijedilo kad premijer Milanović za sve savjete agencije Moody‘s smatra da ih ne treba prebrzo provoditi? Baš bi bilo zanimljivo čuti zašto bi Hrvatskoj bili štetni brza reindustrijalizacija i prebrz rast izvoza!?Umjesto bavljenja takvim stvarima Vlada se upravo sad bacila na tjeranje sirotinje po Hrvatskoj da legalizira ‘šupe’ i ljetne kuhinje. Da Hrvatska bude, jelte, uređenija zemlja. Da se parafrazira stara poslovica: Selo gori, a baba se šminka...